Izložba "IGOR GRUBIĆ: TRAGOVI NESTAJANJA (U TRI ČINA)" u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih u Splitu, bit će ponovno otvorena od utorka 12.05 do 26.05, svakim danom od 14 do 21 sat, osim nedjelje i blagdana.
Na prvi i zadnji dan izložbe, u utorak 12.05. i u utorak 26.05, održat će se i projekcija filma "SPOMENIK" u amfiteatru Doma mladih u 20 sati.
Riječ je o projektu s kojim je Igor Grubić 2019. godine predstavljao Hrvatsku na 58. Venecijanskom pod kustoskim vodstvom Katerine Gregos. Izvorno je nastala pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, a njeno gostovanje u Splitu organiziraju AM Centar, Platforma 9,81 i Multimedijalni kulturni centar Split.
Dom mladih / Galerija MKC /Amfiteatar
Ulica slobode 28, Split
Izložba "Tragovi nestajanja: u tri čina"
12/05/2020 - 26/05/2020
Projekcije filma «Spomenik» / Amfiteatar
12/05/2020. u 20.00 h
26/05/2020. u 20.00 h
Radno vrijeme Galerije MKC: 14-21h (svaki dan osim nedjelje i blagdana), prema dogovoru mogući posjeti i u drugim terminima.
Projekt Tragovi nestajanja (u tri čina) Igora Grubića započeo je 2006. kada umjetnik počinje dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Kroz trinaest godina istražujući utjecaj na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima, Igor Grubić realizirao je tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljenih u cjelinu definiranu kroz poglavlja.
„Divlja kuća, prvo poglavlje, odnosno „čin“ propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji; Filigranski pločnik (2. čin) bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. Dekonstrukcija tvornice (3. čin) predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićevog kratkometražnog filma "Kako se kalio čelik" u kojem se prepliću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji.
Igor Grubić jedan je od najuspješnijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnika. Njegovi radovi obuhvaćaju prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Od 2000. godine djeluje i kao producent te autor dokumentarnih filmova, TV reportaža i društveno angažiranih reklama, a izlagao je i na brojnim izložbama.
“Spomenik” je poetsko-eksperimentalni video rad, strukturiran kao niz od devet meditativnih 'portreta' masivnih betonskih spomenika koje je nekoć naručila bivša jugoslavenska država. Ovi su spomenički oblici izvorno izgrađeni u spomen žrtvama fašizma iz Drugog svjetskog rata. Tijekom rata na Balkanu u 90-ima, tisuće je ovih spomenika percipirano isključivo kroz napuštenu komunističku ideologiju i uništeno. Pokušaj brisanja ovih struktura polazišna je točka filma koji je usmjeren na uvjete i 'živote' spomenika. Ističući neočekivanu krhkost tih monumentalnih građevina, redatelj suočava ljudski napor u pokušaju definiranja značenja s pozadinom smjena godišnjih doba. U krajoliku koji je ostao svjedokom ciklusa traume i društvenih pobuna, ovaj film odražava uspon i pad brojnih spomenika izgrađenih u svrhu očuvanja uspomena na događaje koji bi inače mogli pasti u zaborav. Kao poetsko- eksperimentalni film, “Spomenik” ima egzistencijalni (pa čak i duhovni) odjek u odnosu na sporna politička pitanja, preispitujući svrhu spomenika u današnjem trenutku.