IZLOŽBA 70. GODINA SPLITSKOG LJETA Izložba će predstaviti bogatu povijest ove tradicionalne splitske manifestacije

Izložba pod nazivom 70. godina Splitskog ljeta zamišljena je kao svojevrsni timeline ove kulturno-umjetničke manifestacije, a obuhvatila bi i dio povijesti koji je prethodio njenom nastanku. Splitsko ljeto je prvi put održano 1954. godine iako je tada nosilo nešto drugačiji naziv – Splitske ljetne priredbe. Sama ideja da se u Splitu tijekom ljeta prikazuju dramske, operne, baletne i koncertne izvedbe nastala je još tijekom sezone 1945/1946. godine, ali tadašnje materijalne mogućnosti to nisu dozvoljavale. Već iduće godine, na Trgu Republike je postavljena ljetna pozornica na kojoj je prikazano dvadeset predstava te nekoliko baletnih izvedbi i vokalnih koncerata. Godinu nakon toga izveden je isključivo operni repertoar, a unatoč velikom broju zainteresiranih, iduće tri godine Splitske ljetne priredbe nisu se održavale.

Tijekom sezone 1953/54. umjetničko i organizacijsko rukovodstvo Narodnog kazališta u Splitu kao jedan od svojih primarnih zadataka postavilo je oživljavanje umjetničkog života u ljetnim mjesecima. Od tada se Splitske ljetne priredbe održavaju svake godine, osim 1965. kada su zbog nedovoljnih materijalnih sredstava morale biti otkazane.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Izložba 70. godina Splitskog ljeta bi svjedočila o brojnim Splitskim lokacijama na kojima su se održavale izvedbe (Galerija Meštrović, Vestibul, Podrumi Dioklecijanove palače, klaustar samostana sv. Frane, Trg Republike, Carrarina poljana, predvorje Muzeja grada Splita, Splita III…), ali i brojnim okolnim mjestima u kojima je Splitsko ljeto gostovalo. Osim Salone, tu su Tugare, zaseok Zeljovići, Vrlika, Kaštel Lukšić (dvorac Vitturi) i Kaštel Sućurac, grad Trogir, pojedini dalmatinski otoci, Omiš, Duće i drugi.

U prostoru Stare gradske vijećnice, upotrebom bogate dokumentacije, izložba će pratiti razvoj ove kulturne manifestacije ističući najznačajnija zbivanja i povijesne okolnosti koje su utjecale na sam razvoj manifestacije. Jedan od primjera je požar koji je zahvatio kazališnu zgradu u zoru 13. veljače 1970. godine. Kako je taj događaj utjecao na održavanje manifestacije, kako su se ansambli pripremali za Splitsko ljeto nakon toga kobnog događaja te kakve veze s kazalištem imaju Mediteranske igre, samo su neka od pitanja čije ćete odgovore moći pronaći na izložbi.

Neće se zaobići ni značajne ličnosti poput Tomislava Tanhofera, Silvija Bombardellija i Tomislava Kuljiša s kojima je sve započelo, Ane Roje i Oskara Harmoša kao vrsnih koreografa. Tu su zatim nastupi naših nekadašnjih diva Zinke Kunc, Andrice Dumanić, Nade Puttar-Gold, Biserke Cvejić, Ljuljane Molnar-Talajić, ali i značajnih nastupa Ante Marušića, Tomislava Neralića, Vladimira Ruždjaka i Franje Petrušanca, gostovanja Eleonor Steber (prvakinje NY Metropolitana), francuskog tenora Gilberta Pya, basa Bonalda Giaiottia i brojnih drugih.

Kroz medij fotografije i videa posebno će biti naznačen razvoj pojedinih djela bez kojih bi Splitsko ljeto bilo gotovo nezamislivo, a to su Aida i Nabucco od kojih su također dostupni kostimi i rekviziti, dok će neki drugi biti tek spomenuti kroz medij fotografije i videa (poput Rigoletta, Turandot ili Seviljskog brijača koji je kroz povijest Splitskog ljeta igrao u Meštrovićevim Crikvinama - Kaštilcu, na Severovoj poljani i u zgradi HNK.)