Nisam nikad shvaćao tipove koji vole oružje. Valjda mi to nikad nije bilo napeto, više sam tražio zanimacije i hobije u drugim (možda malo plemenitijim) stvarima. No to što ja volim i što me zadovoljava nije važno; u ovom trenutku je važno (tj. alarmantno!) to što jedan ministar u Vladi Republike Hrvatske puca iz pištolja u gluho doba noći vozeći se na suvozačevu mjestu, netko to sve snima jer mu je očito zabavno, a u pozadini trešte narodnjaci dok se ispaljuju hitci na nekoj prometnici između Vukovara i Vinkovaca. Taj je incident izazvao lavinu reakcija, ali ono što je zapravo najzanimljivije nije samo to što se dogodilo, nego i kako su se na to reagirali političari i javnost.
Političke elite se (s pravom) zgražaju, premijer Andrej Plenković satima šuti, a Vlada RH šalje nekakav e-mail u kojem piše da je ovakvo ponašanje njihovog ministra „neprimjereno“. Dabro sam sebe smjenjuje jer zna da će sada Plenković oprati ruke od svega te da će ga osuditi, jer se tako rješavaju stvari. Sve je jasno, političar napravi neku grešku koja izazove buru u javnosti, ali način na koji se to rješava uvijek ostaje isti. I onda sve ispočetka, uvijek isto. Mijenjat će se ministri, narod će očito nastaviti davati dovoljnu podršku Plenkovićevoj Vladi i tako ćemo se iz mandata u mandat vrtjeti u krug. Takav politički ciklus postao je gotovo norma u Hrvatskoj.
Bizarna izjava Ivana Penave
Zanimljivo je, međutim, da u cijeloj ovoj situaciji postoji bizarna izjava Ivana Penave, koju je dao za Večernji list. Penava je, kako to obično biva u politici, pokušao dati svoj komentar na cijeli incident i cijeli slučaj s pištoljem, no izjava je izazvala još veće kontroverze: „Znajući da je riječ o manevarskoj municiji, dakle municiji bez zrna, takozvanim ćorcima, i da je riječ o vremenu kada Josip Dabro nije ministar, nije dužnosnik u Vladi Republike Hrvatske, mogu reći šaljivo da je Josip Dabro bio bećar, ostao bećar i bit će bećar. To vidite po načinu kako obnaša odgovornu dužnost ministra poljoprivrede, dok obilazi seoska domaćinstva, OPG-ovce, tvrtke koje se bave poljoprivredom“, rekao je Penava za Večernji list.
Ova izjava postavlja nekoliko važnih pitanja: zašto bi bilo tko, pa čak i ministar, pucao iz pištolja u gluho doba noći, bez obzira na to radi li se o manevarskoj municiji ili ne? Zašto bi ministar Dabro bio u situaciji da uopće puca iz pištolja dok u automobilu sjedi na suvozačkom mjestu i dok se automobil kreće, a još manje da to bude snimljeno i javno objavljeno? To se pitanje ne nameće samo zbog toga što je riječ o ponašanju koje ne pristaje osobi na tako visokom položaju, već zato što se s takvim ponašanjem šalje potpuno pogrešna poruka društvu.
Zašto bi bilo tko od nas, pa bio netko od nas učitelj, pravnik, ekonomist, frizer, skladištar ili automehaničar, u naseljenom području u gluho doba noći pucao iz pištolja? Mislite li da ste time nekog nasmijali? Zaista niste, u vremenu kada se Hrvatska vjerojatno više nego ikad susreće s problemima i s drastičnim primjerima nasilja u školama. Kakvu poruku u ovom trenutku šalje Ivan Penava, predsjednik Dabrine stranke? Jasno je da bi njegova izjava mogla biti shvaćena kao relativizacija nasilja i neprihvatljivog ponašanja, što sigurno neće pomoći u situaciji kada društvo mora ozbiljno razmisliti o ulozi oružja u svakodnevnom životu, pogotovo kada se u obzir uzmu recentni slučajevi nasilja u školama i nasilje među mladima.
U vremenu kada se u školama događaju tragični incidenti…
Penava je izjavio da je to „šaljivo“, ali u trenutnoj društvenoj klimi, kada se Hrvatska suočava s rastućim nasiljem, posebno u obrazovnim ustanovama, nije jasno tko bi mogao smatrati takvu izjavu smiješnom. Da je nešto „šaljivo“, to bi svakako trebalo imati neki kontekst koji odgovara ozbiljnosti situacije, a ovdje se radi o nečemu što se jednostavno ne može relativizirati. Penava je svojom izjavom stvorio dodatnu podjelu u društvu jer je relativizirao ozbiljan čin koji bi trebao biti osuđen u korijenu, a umjesto toga, on je iznosio komentare koji vrijeđaju sve one koji su pogođeni nasiljem, a pogotovo onima koji pate zbog prisutnosti oružja u društvu. Šaliti se s ozbiljnim problemima poput ovog vrlo je opasno jer se time ignorira ozbiljnost problema. I to je ono što Penava nije uspio razumjeti. U vremenu kada se u školama događaju tragični incidenti i kada se prečesto prijavljuje nasilje među mladima šaljive izjave o oružju postaju izrazito neodgovorne i potencijalno štetne.
Dabrina karijera prije ulaska u visoku politiku obuhvatila je različite uloge, uključujući stručnog suradnika za komunalno gospodarstvo u Vukovarsko-srijemskoj županiji i upravljanje Zakladom Vrhbosanske nadbiskupije, čiji je danas počasni član. Uz bogatu biografiju Dabro ima, nažalost, i ponašanje kako mi često zovemo „đikansko“, ali svakako ne za primjer ikome kome bi trebao biti uzor.
