Nova godina nam je pokucala na vrata, a s njom su stigle i često izazovne novogodišnje odluke. Mnogi su se odlučili za potpunu transformaciju nekog dijela svog života od prvog siječnja. Donošenje odluka u ovo vrijeme ima simboličnu vrijednost, označavajući novi početak, usvajanje novih navika i općenito promjenu. Međutim, postavlja li većina od nas pred sebe nerealne ciljeve?
Stoga smo upitali Splićanke jesu li donijeli novogodišnje odluke?
„Odlučila sam da ću djeci smanjiti korištenje ekrana, to uključuje TV, PS, tablet, mobitele. A ja ću pokušati što više s njima biti vani, na zraku, igrati društvene igre i igre koje su njima zanimljive, a manje se brinut oko stana, odnosno sređivanja i čišćenja istog jer vrime će proletiti i oni se neće sjećati je li suđe bilo oprano, rublje neispeglano,...ali će se sjećati jesam li se igrala odnosno, družila s njima.
I pokusat ću se manje živcirati oko posla jer svi smo mi zamjenjivi kao i oko nekih osoba koje uopće nisu bitan faktor u mom životu, a utječu na moje raspoloženje“, odlučno nam je kazala Mihaela.
Tamara je pak bila kratka i jasna.
„Odlučila sam skinuti dva kila“, uz smijeh nam kazuje.
Iako s najboljim namjerama, nakon sjaja nove godine, mnogi se suočavaju s izazovom ostvarivanja svojih planova. Prema jednoj studiji, samo 46% ljudi koji su postavljali novogodišnje ciljeve uspješno ih je ostvarilo. To znači da će više od polovice onih koji su si postavili ciljeve za novu godinu doživjeti neuspjeh. Važno je stoga postaviti realne ciljeve kako bismo povećali šanse za uspjeh i ostvarili pozitivne promjene u svojim životima.
„Novogodišnje odluke su psihološki fenomen“
Zašto većina ljudi odluke donosi baš za Novu godinu te koji je ključni faktor za ustrajnost, objasnila nam je splitska psihologinja Dora Mitrović.
„Novogodišnje odluke nisu tek obična lista želja za novim početkom, već predstavljaju psihološki fenomen koji proizlazi iz refleksije o protekloj godini.
Tako često preko društvenih mreža vidimo tekstualne i vizualne sadržaje o sumiranju godine, razmišlja se o pozitivnim i negativnim stvarima te smo dosta kritični prema godini. Dva negativna događaja mogu staviti pečat na cijelu godinu kao negativnu, a isto tako i obrnuto“, objašnjava nam psihologinja ovaj fenomen te navodi da je prirodno da ljudi teže višem i boljem.
„Nova godina je unutar cijele godine najveći novi početak, ljudi su generalno nezadovoljni jer je u ljudskoj prirodi da traže više i bolje. U kapitalističkom društvu je normalno da imamo konstantno nove potrebe i želje, bez obzira jesu li ekonomske ili emotivne. Čak i ako je godina bila odlična, uvijek će postojati nove želje i ciljevi.
Osim toga, sama nova godina asocira na novi početak pa ljudi imaju više energije i mentalne i fizičke za takve pothvate“, kazuje nam Mitrović.
Naša sugovornica naglašava da pri donošenju odluka, pojedinac treba shvatiti svoje potrebe, odnosno ono što ga čini sretnim.
„Nikada nećemo biti zadovoljni, ako su to samo površna potraživanja, nekakvi ideali s društvenih mreža, usporedbe s drugima ili pak želje nastale zbog socijalnog pritiska.
„Zašto to želim?“
Osoba treba individualno poraditi na sebi da shvati stvarnu potrebu koja će ga činiti sretnim. Kad netko ima jasno postavljene želje i ciljeve te ide prema tome usprkos preprekama, a istovremeno osjeća fizički i psihički mir, to je važnije od bilo kakve novogodišnje odluke“, pojasnila je Mitrović.
Navodi kako se i kod naizgled jednostavnijih želja trebamo zapitati: 'Zašto to želim?'
„Ako se vratimo na površnije i jednostavnije želje poput 'želim smršaviti, želim prestati pušiti, želim zarađivati više, promijeniti posao, ostaviti partnera i slično', opet trebamo promisliti zašto to želimo.
Jer naizgled jednostavne odluke koje ljudi donose zbog novog lista u životu, nisu zapravo takve i mogu izazvati frustracije.
Znanstveno je dokazano da stvaranje novih navika traje 60 dana. Što je jako puno, pogotovo ako se želi postići nešto što nije baš prirodno i u skladu s identitetom.
Ljudi zbog toga u prva dva tjedna ili mjesec odustanu, jer ne znaju zašto donose određenu odluku. Iza svake odluke stoji pitanje zašto to želite, odnosno dubinski aspekti psihe koje je bitno razumjeti kako bi se odluke održavale.
Uz prakticiranje, potrebno je i do nekoliko mjeseci da usvojimo i održavamo novu naviku. Što nam je ta navika neprirodnija, logično da će je i teže biti održavati.
Promjene je uvijek moguće napraviti, ali treba postojati motiv, smisao i značaj jer će osoba ustrajati i lakše pratiti novu odluku“, smatra Dora.
„Puno toga nam je komercijalno i socijalno nametnuto“
Većina uživa u božićnim i novogodišnjim blagdanima, ali što s onom manjinom koji bi to doba najradije preskočili?
Vrijeme nade, veselja, obiteljskih okupljanja, tradicije koju volimo, vrijeme kad smo svi sretni i koje svake godine jedva dočekamo... No, Božić nije svima takav. Za neke su blagdani izrazito težak period koji bi najradije prespavali i preskočili.
Splitska psihologinja smatra prosinac izuzetno teškim mjesecom za ljude, i psihički i fizički.
„Sve ono što se očekuje od ovog mjeseca je zapravo jako naporno i zahtjevno. Ljudi se dijele na Grincheve i entuzijaste.
Tu su ljudi koji se jako vesele božićnoj atmosferi i druga skupina ljudi kojima ovo razdoblje predstavlja tugu. Tako primjerice ljudi koji imaju financijski problema, jako teško podnose ovaj period zbog socijalnih očekivanja, ne mogu priuštit djeci poklone, bogate večere i slično.
Onda imamo i skupinu ljudi koji su izgubili drage osobe, obiteljska okupljanja i druženja podsjećaju ih na tu osobu, što su velike traume i bolni trenutci za prolaziti.
Zatim, imamo i ljude koji se ne slažu s obitelji, taj period ih podsjeća na disfunkcionalnu obitelj što povećava osjećaj usamljenosti.
Bitno je shvatiti da Božić nisu lampice, pokloni i djed Božićnjak, to nije realistična slika, jer nije za svih lijep period. Puno toga nam je komercijalno i socijalno nametnuto, zato je važno pronaći balans između naših želja i onoga što je socijalno poželjno.
Stoga treba osluškivati sebe i svoje potrebe te na temelju toga prilagođavati odluke, a ne se lomiti pod stegom i zahtjevima društva“, pojašnjava Dora Mitrović.
Talijani i Hrvati u blagdanskom periodu
Naša sugovornica je magistra psihologije koja je splitsku adresu zamijenila talijanskom. Zanimalo nas je kako Talijani u odnosu na Hrvate proživljavaju ovaj blagdanski period?
„Velike razlike nema, mediteranski narodi su slični po tom pitanju. Svi nekako uđu u tu ludnicu shoppinga, darova, hrane, večera. Cijeli prosinac ljudi imaju božićne večere s prijateljima, poslovnim kolegama i slično.
Razlika je u tome što se u Italiji božićno drvce kiti 8.prosinca, a ne na Badnjak kao u Hrvatskoj. Božićni period završava isto 6.prosinca, ali ne zbog srpskog Božića, već zbog La Befane.
[Žuto]Prema legendi, noć uoči blagdana kroz dimnjak se spušta vještica Epifanija koja se izgubila slijedeći tri kralja i od tada luta svijetom i dariva djecu. No, ona ima oči i na leđima pa sve vidi i zna.
Dobroj djeci ostavlja darove u čarapama, cipelama ili teglama, a zločestoj daje – ugljen. No, kako ugljen nije dar za najmlađe, koliko god nestašni bili, u Italiji im pripremaju kolač nalik komadima ugljena.
Riječ je o slastici koja se tradicionalno priprema od bjelanjaka, šećera i boje za kulinarstvo. Nekad se bojila s vrlo malo sipina crnila koje se dobro primalo za bjelanjak, a danas slatki ugljen koji donosi Befana nalazimo u svim bojama.[Žuto]
