Svjedoci smo vremena u kojem je sve teže potaknuti djecu i mlade da sudjeluju u kulturnom životu. Društvene mreže uzele su maha, kultura čitanja održava se zahvaljujući entuzijazmu dijela roditelja i obrazovnih djelatnika, a odlasci u kulturne ustanove posebna su priča. Iako su Splićanima na potezu od nekoliko stotina metara dostupna tri kazališta i jedna koncertna dvorana, njihovi voditelji često priznaju da upravo u motivaciju i privlačenje, ali i zadržavanje mlade publike treba uložiti goleme napore. U takvim se okolnostima kao blistav primjer odgoja kroz kulturu ističe Gimnazija Livno. Uoči predstave „San Ivanjske noći“ gostujućeg ansambla HNK-a Varaždin razgovarali smo s najvećom skupinom učenika i djelatnika koju smo zatekli na Trgu Gaje Bulata. Njihova ravnateljica, dr. sc. Sanela Popović, nije mogla sakriti ponos – sinoć je na predstavu došlo sto mladih Livnjaka, u pratnji svojih 14 profesora. Impresivna brojka, primjećujemo, pogotovo kad se u obzir uzme udaljenost od Splita i radni dan sa svim svojim obvezama. S ravnateljicom Popović razgovarali smo o metodama motivacije tih agilnih mladih gimnazijalaca koji su ispunili splitsko kazalište.
- Djeca u našem gradu nemaju kazalište ovoga kalibra. Imaju skromnu amatersku kazališnu scenu i to je sve. Za njih je HNK Split neki drugačiji svijet – koji oni zbilja vole i rado mu se vraćaju. Tijekom zadnjih 20 godina dolazili smo u HNK Split najmanje četiri puta godišnje i svaki nas je put sve više. Zašto djeca vole doći u Split? Opustimo se, prošetamo, družimo se, a na kraju toga dana, koji nije slobodan – nego nastavni dan u kojem smo prethodno izvršili sve svoje školske obveze, dolazimo u kazalište. To su uvijek nezaboravna putovanja, a na kraju svakog takvog dana čeka nas neko novo, zanimljivo i uzbudljivo kazališno djelo.
Pitali smo koji je glavni razlog tolikog učeničkog entuzijazma i ljubavi prema kazalištu.
- Vjerujem da je najveći razlog zbog kojeg djeca dolaze u ovolikom broj izvrsno animiranje naših profesorica. Kad profesori uviđaju važnost širenja vidika kroz kazališnu izvedbu klasičnih, lektirnih djela, ali i onih suvremenih, njihov entuzijazam prelazi i na učenike. Pratimo produkciju kazališta i trudimo se da šire vidike, a ova nam kazališna kuća to i omogućuje. Jako smo zadovoljni suradnjom sa splitskim HNK-om, djelatnici nam uvijek unaprijed jave što nas očekuje u programu da bismo mogli planirati dolazak na one predstave koje su nam zanimljive kao produžetak obrazovnog procesa. Kad unaprijed zamolimo informacije o djelima koja slijede u sezoni, uvijek nam iziđu ususret i ukažu na to koje bi nas izvedbe mogle zanimati te kojim su dobnim skupinama prilagođene. Sad je na programu Shakespeare, lektirni pisac, i nikako nismo smjeli propustiti priliku da se djeca upoznaju s njegovim djelom.
Zanimalo nas je jesu li neki bivši učenici, uz toliku uronjenost u kulturu, posebno dramski izričaj, završili u umjetničkim vodama.
- Naravno. Livno je rasadnik kulturnih djelatnika. To je grad velikih slikara – jedan od najvećih je Gabrijel Jurkić, grad velikih skladatelja – jedan od njih je Aldo Kezić, grad velikih glumaca – jedna od njih je Gordana Boban. Malen smo grad, ali velik je broj naših učenika otišao u kulturne vode. Vjerujemo da će i u ovoj generaciji biti takvih. Imaju našu punu podršku.
Za dojmove smo pitali i one najvažnije goste, učenike Gimnazije Livno, koje su nam djelatnici splitskog HNK-a hvalili na sva usta. Njihova dugogodišnja suradnja nešto je na što su obje strane izuzetno ponosne.
- Nisam navikla na ovako velik grad i mnogo ljudi, ali baš je zanimljivo iskustvo. Kazalište izgleda ogromno, nemamo takvo što u Livnu. Stariji su učenici više puta sa školom bili na ovakvim kulturnim izletima. Malo skratimo nastavu jer nas ipak čeka popriličan put autobusom, ali sve se stigne. Profesori nam kažu što je na programu kazališta i pitaju tko je zainteresiran, ne mora ići nitko tko ne želi, ali zanimljivo je to da se jako puno učenika javi. Prije dolaska u kazalište uživamo u šetnji Splitom i družimo se. Veselim se predstavi i nadam se da ću još mnogo puta doći u HNK Split – rekla nam je Anja Pejaković, učenica prvog razreda Gimnazije Livno. Njezina dvije godine starija kolegica Lucija Juranić također se slaže.
- Dolazimo u splitsko kazalište kad god se za to pruži prilika. Jako volimo gledati predstave, a i općenito se uvijek lijepo družimo u Splitu. Dobro nam dođe da na pozornici vidimo djela koja obrađujemo kao lektire, dobijemo novi pogled na te knjige i pisce. Naša je profesorica jako aktivna u traženju predstava koje bi nas mogle zanimati, sigurno će tako biti i u budućnosti.
Možemo im samo poželjeti da ih njihov prekrasan mladenački entuzijazam i ljubav prema kulturi nikad ne napuste i da nam još mnogo puta dođu u Split, u kazalište koje ih odavno osjeća kao – svoje.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije u okviru Javnog poziva za financiranje promicanja i razvoja kulturnih sadržaja
