Dagur Sigurdsson ponovno je zvijezda sportske zime u Hrvatskoj. Simpatični izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije ponovno je pokazao svoju veselu osobnost.
Islanđani su po mnogočemu posebna nacija od tek 400 tisuća stanovnika. Riječ je o maloj, ali iznimno povezanoj naciji koja njeguje visoku razinu međusobnog povjerenja, snažnu čitateljsku kulturu i jednu od najizraženijih ravnopravnosti spolova na svijetu.
Stoljeća života u surovom, ali veličanstvenom prirodnom okruženju oblikovala su mentalitet koji spaja samostalnost, otpornost i tihu društvenu koheziju pa ne čudi da se i njihov način imenovanja razvio drukčije od većine Europe.
Posebni su po svojim prezimenima
U svijetu u kojem se prezimena najčešće prenose s generacije na generaciju kao trajna oznaka obitelji, Island je zadržao sustav koji mnogima djeluje neobično, ali zapravo potječe iz vrlo stare europske tradicije. Ondje prezime ne govori kojoj obitelji pripadate, nego čije ste dijete. Ili narodski rečeno - čiji si ti mali?
Islandski način imenovanja temelji se na jednostavnom pravilu. Uz ime roditelja dodaje se nastavak koji označava spol djeteta. Nastavak "-son" znači sin, a "-dóttir" znači kći. Tako će sin muškarca koji se zove Jón nositi prezime Jónsson, odnosno "Jónov sin", dok će njegova kći biti Jónsdóttir "Jónova kći".
Već u sljedećoj generaciji prezime se mijenja. Ako Jónov sin dobije dijete, ono više neće nositi prezime Jónsson, nego prezime izvedeno iz imena svojega oca ili majke.
Prezime je, dakle, opis neposrednog podrijetla, a ne obiteljske loze i zbog toga članovi iste obitelji imaju različita prezimena. Ukoliko par ima dvoje djece, kći i sina, svi četvero se prezivaju drugačije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Da je isti zakon u Hrvatskoj, Luka Modrić bi se zvao Luka Stipin, dok bi recimo Petar Grašo bio Petar Zoranov. Dakle, ono što je kod nas naziv za razlikovanje djece u selu i susjedstvu, to je na Islandu zakon.
Dagur je Sigurdov mali
Strance često zbuni još jedan detalj, a to je dvostruko slovo "s" u mnogim islandskim prezimenima. Ono nije pogreška, nego rezultat gramatike. Ime Sigurður, primjerice, u genitivu postaje Sigurðs, što znači "Sigurðov". Kada se tome doda riječ „son“, dobiva se Sigurðs + son, pa dva slova "s" zapravo označavaju spoj dviju riječi.
To se jasno vidi na primjeru našeg izbornika Dagura Sigurðssona. Njegovo prezime doslovno znači "Sigurðov sin“. Da ima sestru, ona bi se prezivala Sigurðsdóttir, odnosno "Sigurðova kći". Prezime tako ne predstavlja trajni obiteljski znak, nego kratku informaciju o roditelju.
Iako danas može djelovati egzotično, takav model nije potpuno stran europskoj tradiciji. Mnoga prezimena nastala su upravo na sličan način, iz imena oca, ali su se s vremenom ustalila i počela nasljeđivati. Island je jednostavno zadržao stariji sustav u kojem je ta veza i dalje vidljiva na prvi pogled.
Što je sa suprugom Ivice Kostelića?
Zanimljivo je i što se događa kada se islandska tradicija susretne s drukčijim običajima. Dobar primjer je supruga proslavljenog hrvatskog skijaša Ivica Kostelić, Islanđanka Elin Kostelić. Na Islandu žene u pravilu ne mijenjaju prezime nakon udaje jer ono nije obiteljska oznaka, nego osobna. Ipak, zakon im to dopušta, a život u inozemstvu često donosi praktične razloge za prilagodbu.
U većini Europe očekuje se zajedničko obiteljsko prezime, što pojednostavljuje administraciju, dokumente i svakodnevni život. Upravo zato Elin je nakon udaje uzela prezime Kostelić. Takva odluka na Islandu je rjeđa, ali nimalo neobična kada osoba gradi život izvan zemlje.
Elin se djevojački prezivala Ararsdottir, što znači da se punac Ivice Kostelića sasvim sigurno zove Arnar.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
