U jučerašnjoj saborskoj raspravi o amandmanima na državni proračun Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor odbili su prijedloge Ivane Ninčević-Lesandrić, saborske zastupnice Mosta nezavisnih lista i vijećnice u Gradskom vijeću grada Splita, kojima je zatražila da se osiguraju sredstva za izradu projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju doma za starije i nemoćne osobe i zdravstvenu rehabilitaciju na području grada Splita, izgradnju tunela Kozjak koji bi koristio široj okolici Splita, te sredstva za razvoj mikro i malog poduzetništva kao i izmjere i obnovu zemljišnih knjiga, na području cijele Republike Hrvatske.
Iako se radi o proračunu od 133 milijarde kuna vladajući nisu pokazali razumijevanje niti za osnovne životne potrebe starijih i nemoćnih osoba na širem području Splita, kao ni za preostalih 37 amandmana koje je Most nezavisnih lista podnio imajući u vidu interese lokalnih zajednica na području Republike Hrvatske. Posebno je teško prihvatiti činjenicu da se Vlada RH niti većina saborskih zastupnika nisu odlučili izdvojiti minimum sredstava kojima bi se problemi 50 000 starijih osoba u Splitu, ali i okolici doveli na državnu razinu, čime bi im se poručilo da nisu prepušteni samima sebi i da postoji konsenzus oko potrebe rješavanja problema s kojima se sada suočavaju.
Nakon što je državna tajnica istaknula da ne prihvaća ovaj amandman, Ivana Ninčević-Lesandrić dodala je: „Ne znam jeste li Vi upoznati sa situacijom u Splitu, i je li Vas uopće briga, ali ni jedno ni drugo Vas zapravo ne opravdava. I ono što ja želim je to da Vi budete upoznati, da znate i da Vas bude briga šta se događa u Splitu. A u Splitu postoji 50 tisuća starijih osoba kojima je potreban smještaj u domu za starije i nemoćne, a znate koliko ima na raspolaganju smještaja – tisuću.“ I Vama je bitnije kupiti aute, zaključila je.
Usprkos politikama prioriteta koje imaju vladajući Most nezavisnih lista će preko svojih lokalnih predstavnika i dalje nastojati probleme građana grada Splita i drugih lokalnih zajednica, koje oni ne mogu riješiti samostalno, dovesti na nacionalnu razinu. A u tom nastojanju će ustrajati sve dok se nacionalne politike ne promijene na način da se prioritetno osiguravaju osnovni životni uvjeti svim ugroženim, marginaliziranim i zaboravljenim skupinama, ali i dok se ne osigura odgovarajuća potpora poduzetnicima te se ne riješe osnovne kočnice razvoja poput nesređenog zemljišno-knjižnog stanja.
