Supetarska gradonačelnica Ivana Markovića prisjetila se studentskih dana i vožnje trajektom Vladimir Nazor. Evo što je napisala u svojoj objavi.
Od kad imam pamćenje trajekti su sastavni dio našeg života. U koju uru je koji trajekt, koji vozi, na koji vez je u Splitu i jurnjava da ne bi pobiga jer to znači čekat još par uri u Splitu. A svi hoćemo doć sta pri doma.
Iz doba djetinstva sjećam se mjesta gdje je trajekt pristajao ispred zgrade Lučke kapetanije u Supetru i starih “šešula” koje su vozile i u koje bi trebalo uletit i po ure prije da se uhvati kakvo misto za sist. I sjećam se da bi mi redovno bilo muka od puta. Tada sam bila curica i nije se u Split išlo ovako često ili se ja toga dobro ne sjećam.🙂
Ono čega se jako dobro sjećam i što mi izaziva neku nostalgiju je trajekt Vladimir Nazor. To je bio prvi moderniji trajekt koji je došao na našu liniju a kojim smo putovali mi kojih smo tih godina odlazili na faks. Sjećam se gornjeg salona koji je petkom i nediljom bio krcat i jako zadimljen što mi je užasno smetalo. Tada se još u trajektima mogli pušiti i bilo je grozno.Taj trajekt je za nas mlade studente značio odlazak u slobodu i neki samostalan život u velikom gradu. Tada smo mislili da smo najpametniji i najkul.🙂 Tada je Nazor kada je dosao bio super moderno čudo i svi smo se veselili kad bi nas dočekao na pristaništu.
Trajekt Vladimir Nazor imao je kapaciteta za oko 450 osoba te oko 70 automobila što je danas za našu liniju više nego premalo.
Kako Wikipedija kaže Nazor je Izgrađen 1986., te je iste godine pušten u promet. Izgrađen je u Brodogradilištu Kraljevica. Gradio se za potrebe tvornice DINA Petrokemija, a trebao je prevoziti željezničke vagone. Nedugo poslije, projekt propada, pa brodogradilište postiže dogovor s Jadrolinijom. Uklanjaju se tračnice, te je trajekt spreman za putnike. U prvim je godinama, najčešće održavao linije u splitskom okružju.
Ovaj je trajekt poznat po tome što je on, uz Bartola Kašića, jedini trajekt na splitskom području koji je bio oštećen u napadu Jugoslavenske mornarice na Split, u studenom 1991. Trajekt je bio propucan, a poginula su i dva člana posade: Dinko Maras i Jure Kalpić. Još nekoliko članova posade je bilo ozlijeđeno.
Vladimir Nazor je na liniju Split-Supetar plovio do 2002., jer je godinu kasnije došao Tin Ujević kada je započela era današnjih trajekata koje voze na našoj liniji.
Kako bilo da bilo za sve nas kojih smo tih godina putovali na faks trajekt Vladimir Nazor ima posebno mjesto u našim sjećanjima i uvik mi je drago kada ga vidim ili pročitam nešto vezano za njega.
Želim mu još dugu plovidbu na zadarskom području gdje danas “živi”.
