Veliko su iznenađenje priredili danas učenicima 2. a i b razreda Osnovne škole Stobreč. Posjetio ih je legendarni nogometaš Hajduka Ivan Gudelj sa svojim edukativnim predavanjem pod nazivom "Važnost sporta za cjelokupni razvoj djeteta".
"Ispričat ćemo vam danas jednu bajku", rekli su u glas i Ivan i učiteljice Olga Cerić i Mirjana Žeravica.
Ivan Gudelj bio je veliki igrač, najveći, a onda je obolio od hepatitisa. Zbog bolesti se najednom sve srušilo u njegovoj 26. godini. U tom trenutku, kao kapetan Hajduka, bio je velika želja najvećih europskih klubova.
Onda se digao kao Feniks, postao trener, vježbao i Livaju i Modrića i Livakovića.
Tako su stobrečka djeca uživala u Ivanovoj priči, dok su se na velikom ekranu prikazivale sekvence iz dokumentarnog filma "Ivanova igra".
Raspričao se Ivan o odrastanju u njegovim Zmijavcima, o počecima u "Mračaju", tada jedinom klubu u tom dijelu Imotske krajine. I došli su tako pioniri Hajduka igrati u Runoviće, a pokojni trener Andrija Anković izrekao mu je najljepše pitanje za svakog dalmatinskog dječaka:
"Mali, bi li doša u Hajduka?"
Došao je tako mali Ivan na Stari plac i sjetio se prvog gola. Dosuđen je jedanaesterac za Hajduka u utakmici protiv Budućnosti, a on i danas pamti riječi svoga idola Jurice Jerkovića:
"Neka mali puca."
Kaže da još osjeća žulj od prvih kopački kada je prvi put došao na trening s velikanima poput Jerkovića, Šurjaka i Peruzovića na Starome placu.
Onda je došla velika karijera koja je prekinuta u 26. godini. Nogometaš koji je pozivan u reprezentaciju svijeta, za kojeg su se otimali svi, kapetan tada velikog Hajduka, najbolji igrač u bivšoj državi, obolio je od teškog hepatitisa i nikada više nije istrčao na teren.
Ali Ivan je upornošću pobijedio bolest, u 42. godini završio i fakultet, dokazavši da se radom, htijenjem i ispravnim načinom života može sve.
Ivan Gudelj nije samo legenda Hajduka, Ivan je uzor mladima.
Dvije osobe posebno su ga inspirirale kroz život: Sveti Ivan Pavao II. i Majka Terezija.
Ispričao je Ivan svoju životnu i poučnu priču te kako je kao imotski dječak glumio i u Raosovim i Vrdoljakovim "Prosjacima i sinovima", pa je od tada izdašnog honorara kupio slatkiše i Cockte te počastio čitavu školu u svojim Zmijavcima.
Podijelio je Ivan djeci i knjige Blaža Duplančića "Ivanova igra", potpisao ih, baš u Stobreču gdje je ponovno započeo svoj ljudski i trenerski put, kada je s prijateljem Čičkom doveo do Prve HNL tamošnji Primorac.
Lijepo od Ivana i stobrečkih učiteljica.
