Ako svoju omiljenu poliestersku majicu operete u perilici, ona više neće biti jednaka. Svakim novim pranjem ona se troši i tako otpušta plastična mikrovlakna koja završe prvo u otpadnim vodama, a zatim u morima i oceanima, baš kao i brojni drugi oblici mikroplastike. Prema nedavno objavljenom istraživanju, dosad najobuhvatnijoj studiji o količini mikroplastike koja pluta svjetskim morima, u oceanima se nalazi između 82 i 385 bilijuna čestica mikroplastike – i to samo ako računamo one duže od trećine milimetra, piše X-Lab – expert research hub JGL-a.
Koliko pak ima onih manjih od trećine milimetra, možda je i nemoguće procijeniti – kao ni one prisutne u zraku, tlu, hrani i sl.
Kako izračunati količinu plastike koja nas okružuje? Kakav utjecaj na zdravlje ljudi ima mikroplastika i nanoplastika? Je li drastičan rast čestica plastike oko nas povezan s drastičnim rastom alergija?
I tim bolnice Srebrnjak u istraživanju
Istraživački tim Dječje bolnice Srebrnjak – sedmero liječnika i znanstvenika na čelu s prof. dr. sc. Mirjanom Turkalj – prvi će u svijetu u dugotrajnoj kliničkoj studiji zajedno s istraživačima iz još 12 istraživačkih institucija iz sedam zemalja do sredine 2025. godine odgovoriti upravo na ova pitanja.
U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se, naime, da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje.
"Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasni po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice završavaju u našim tijelima nakon udisanja i unosa, a ti će nam rezultati pomoći da shvatimo učinke mikroplastike na ljudsko zdravlje", kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
"Do 2025. godine gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?", dodaje dr. Turkalj.
Kako bi se proučili potencijalni učinci mikroplastike i nanoplastike na razvoj alergija, u međunarodnom multidisciplinarnom timu projekta nalaze se stručnjaci iz područja prehrambene kemije, onečišćivača hrane, kemije polimera i metala, toksikologije, kliničke imunologije i alergije te raznih “omika”, znanosti koje se bave sveobuhvatnom analizom molekula koje čine stanice živih organizama.
U istraživanju sudjelovala djeca u dobi od 6 do 18 godina
Tim iz Dječje bolnice Srebrnjak fokusiran je na provođenje ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu, a s obzirom na nedostatak podataka o utjecaju mikroplastike na ljudski organizam, saznanja koja će proizaći iz projekta Imptox bit će temelj za donošenje regulatornih mjera za zaštitu od opasnosti i rizika koje sa sobom nosi MNP.
Članica zagrebačkog istraživačkog tima, dr. sc. Maja Šutić, magistra eksperimentalne biologije u Dječjoj bolnici Srebrnjak, za X-Lab – expert research hub JGL-a, kaže slijedeće.
"Iako je pretpostavka da fragmenti mikroplastike mogu biti nositelji alergena i tako sudjelovati u njihovu prijenosu, još uvijek se relativno malo zna o mehanizmu koji povezuje izloženost plastici s pojavom alergija ili pogoršavanjem simptoma kod postojećih alergičara.
Istraživanje koje su 2004. godine proveli znanstvenici iz Švedske pokazalo je da su uzorci prašine iz spavaćih soba djece sa simptomima alergije sadržavali velike količine ftalata, kemikalije koja se dodaje plastici kako bi se povećala njezina fleksibilnost, dok ta poveznica nije pronađena kod zdrave djece", zaključuje dr.Šutić.
Što su do sada otkrili?
Projekt Imptox prvo je opsežno istraživanje u svijetu koje proučava utjecaj izloženosti mikroplastici koja iz okoline u dječje organizme ulazi inhalacijom ili hranom na prevalenciju alergija i astme.
Koristeći se raznim pretkliničkim metodama i kliničkim studijama, procijenit ćemo potencijalne učinke mikroplastike i nanoplastike na imunološki odgovor i upalne procese te utjecaj na razvoj i kliničku manifestaciju alergija na hranu i respiratornih alergija kod školske djece u trima hrvatskim regijama.
Iako su ispitivanja i obrada podataka još uvijek u tijeku, preliminarni rezultati daju zanimljive uvide u problematiku. Neki su od njih sljedeći:
1. Postotak je alergične djece s dijagnozom alergijske astme, rinitisa ili atopijskog dermatitisa podjednak u Zagrebu i okolici, Slavoniji te Splitu i okolici.
2. Atopijski dermatitis najčešća je bolest djece povezana s alergijama u svim trima hrvatskim regijama.
