Biti policajac danas je zasigurno izazovnije nego ranijih godina. Osim što su zadaće policajca raznovrsne, posao dinamičan, on treba biti u cijelosti predan poslu, hrabar i razborit. Treba biti i fizički spreman, u svim situacijama zadržati samokontrolu i prisebnost, vješt u komunikaciji, a iznad svega mora dobro poznavati zakone i propise i raditi isključivo u skladu s njima, a sve na dobrobit društva. I kada mu je ugrožen vlastiti život!
Policajac, kontakt osoba u opasnim situacijama i osiguravatelj održavanja reda i sigurnosti u korist stanovništva, te kao službenik koji zastupa zakon, prije nešto više od 32 godine postao je i naš sugovornik, Ante Radmilo, najbolji od najboljih splitskih policijskih službenika.
I službeno najbolji od najboljih jer je upravo on 10. listopada dobio priznanje Grada Splita 'Medalja Grada Splita' za istaknut i vrijedan rad u službi na dobrobit građana, što je bio povod našem razgovoru.
Ante Radmilo djelatnik je Prve policijske postaje u osobnom zvanju viši policijski narednik raspoređen na radno mjesto vođa sektora. Kroz poslove vođe sektora svakodnevno kontaktira s građanima i usmjerava aktivnosti policijski službenika na terenu te rješava teža i složenija policijska postupanja na području grada.
"U ovoj službi sam 32 godine i 8 mjeseci, točnije 25. siječnja iduće godine napunit ću 33 godine, ako prije toga ne odem u mirovinu jer sam predao zahtjev.Prije I. policijske postaje, radio sam u MUP-u, potom u III. policijskoj postaji iz koje sam došao u I. PP.
Moj posao je brinuti se o sektoru, policajcima koji rade u sektoru, pratiti njihov rad, planirati službu, kontaktirati s osobama sa sektora, pokušati riješiti probleme, evidentirati krizna žarišta na samom sektoru, donositi i predlagati mjere i radnje. U opisu mog radnog mjesta je i planirati, sudjelovati i voditi složenija policijska postupanja i rukovoditi istima", opisao nam je Radmilo, kako kaže ukratko, opis radnih zadataka.
Policajac u vrijeme Domovinskog rata
Ovaj ozbiljan i odgovoran, ali iznad svega plemenit posao, iako mnogi nažalost ne misle niti blizu da je tako, Radmilo je prihvatio u 'najgore' vrijeme, u vrijeme Domovinskog rata. Nije bilo vremena za početne pripreme i uhodavanja, odmah se našao 'glavom u torbi' na ratištima diljem Lijepe naše.
Na sreću, osta je neokrznut. Barem fizički jer scene koje se dožive u vrijeme rata nikada se ne zaboravljaju.
Zanimalo nas je što ga je zadržalo u ovom poslu do danas.
"Tada je bilo drugačije vrijeme, bila je revolucija. Uključio sam se mlad, s 25 godina, u Domovinski rat, promjenu društveno-političkog režima, kao dobrovoljac. MUP je raspisao natječaj i ja sam se prijavio za akciju koju su oni planirali, a za koju su tražili veliki broj policijskih službenika. Uključio sam se i otada sam tu.
Isto tako, kroz taj dio rata, kroz moj početak policijske službe, bio sam na svim terenima gdje je bila naša policijska uprava. Prošao sam cijeli period rata i prije samog rata nisam mislio da ću biti policajac, nije mi to bilo nešto toliko privlačno, međutim nakon samoga rata, s obzirom na to da sam u međuvremenu stvorio obitelj (tri sina i supruga) i spletom ostalih okolnosti, ostao sam raditi u policiji.
Kako je vrijeme prolazilo zavolio sam taj posao i do dan danas izdržao sve pritiske i težine jako velikih stvari u tom našem poslu. I zadovoljan sam", ispričao nam je Radmilo kako je započela njegova priča kao policajca koja ga je dovela do ovoga gdje je danas.
Iznad svega čovjek, pa tek onda policajac
Tijekom našeg razgovora, moramo istaknuti da se Ante Radmilo pokazao i kao emotivac, a to su još dodatno potvrdile njegove, na trenutke, suzne oči. Iznad svega čovjek, a usudili bismo se dodati i ljudina jer takav je dojam ostavio na nas tijekom našeg razgovora.
Kada ga vidite, fizički je to stasit policajac, u pogledu strog, ali ako u razgovoru s njim zagrebete malo ispod površine otvara se njegovo srce iz kojega izlaze vrlo mudre, pažljivo birane riječi.
Na pitanje da se prisjeti neke lijepe i drage situacije koja mu je ostala u sjećanju, on nas je iznenadio odgovorom.
"U načelu, meni je sve dobro što nije loše. Druženje s kolegama, bliskost, rad na terenu i suradnja jednog s drugim gdje si povezan kao obitelj. Bilo je i drugih strana, opasnih stvari"; kazao je te se osvrnuo na situaciju ispred Banovine.
"U samom Splitu, ispred Banovine prilikom okupljanja građana, ja sam upravo bio na potezu gdje su nam rafali proletjeli iznad glave. Netko iz vojske je pucao i rafali su samo proletjeli iznad nas. Još uvijek tamo na zidu stoje rupe od 6.svibnja 1991.", kazao je te dodao kako inače nije čovjek koji gleda crno već je optimist u svemu što radi.
Priznanje Grada Splita – nagrada za kraj?
Jedna od zasigurno ljepših stvari u njegovoj karijeri je i nagrada odnosno javno priznanje Grada Splita 'Medalja Grada Splita' koju je dobio u povodu Dana policije, zajedno s kolegama Ivanom Pupićem Bakračem i Tomislavom Borasom.
Priznanje za najboljeg od najboljih zasigurno mnogo znači, posebice kada se već nazire kraj rada u policijskoj službi.
"Drago mi je da su baš mene prepoznali iako nisam od onih koji puno naprave u jednom trenutku, ali mislim da sam kroz cijeli period svog rada pokazivao zavidne rezultate koji su sada nagrađeni ovom nagradom gdje su moji rukovoditelji prepoznali da sam ipak zaslužio tu nagradu i predložili me za nju", kazao je sa suzama u očima te se zahvalio Gradu i svim svojim kolegama.
Suzama radosnicama što se ipak cijeni i prepoznaje rad i trud čovjeka koji je svojim doprinosom kroz svoj posao pomogao u izgradnji sigurnosti grada Splita i njegovih građana, pomagao i štitio slabije.
Poruka mladima: 'Odabirom ovog posla nećete pogriješiti'
Policijski poziv je izazovan, nepredvidiv i postoje brojni razlozi zašto ga odabrati. Policajac Radmilo je stoga uputio poruku mladima koji se dvoume oko prijave za ovaj posao.
"Poruka koju imam za reći je ona koju čak govorim i mlađim kolegama, a to je da zasigurno neće pogriješiti u odabiru ako žele raditi ovaj posao. Neće pogriješiti ako dođu u ovu službu", zastao je, oči su još jednom zasuzile.
Na trenutak se opet prisjetio svojih prvih dana i došlo mu je malo i teško jer čeka rješenje o mirovini i odlazi iz ovog posla (iako, sigurni smo, uvijek će u njemu ostati taj poziv da bude spreman priskočiti drugome u nevolji).
"Želim reći - ako stvarno žele raditi ovaj posao, nisu pogriješili; ako stvarno žele taj posao i vole ga, tu će imati puno šansi pomoći ljudima, vidjeti njihovu zahvalnost na kraju cijele priče, ali naravno vidjet će i ružnih stvari gdje nas dio okoline kao policiju baš i ne voli, gdje će ih gledati i preko oka i gdje će biti napada na policajce, ali u svakom slučaju, na kraju priče isplati se kada vidiš osobu kojoj si pomogao i da ti je ona bezuvjetno zahvalna", istaknuo je Ante Radmilo još jednom bit cijele priče.
Pokretanje pozitivnih promjena u društvu, posao koji se pretvorio u poziv koji je Radmilo obavljao (i još uvijek obavlja) svjesno, odgovorno i iznad svega na dobrobit svih građana, možda je većini građana ovoga grada, ali i vama koji čitate ovaj tekst nevidljiv kao što su nam nevidljive i neke druge stvari oko nas, a zapravo su jako velike jer nekome su one ono naprosto nemoguće učinile moguće i to upravo zahvaljujući i policijskom službeniku Anti Radmilu, najboljem od najboljih, koji svoje posljednje dane u službi odrađuje u Prvoj policijskoj postaji u Splitu okružen kolegama s kojima je izgradio odnos međusobnog povjerenja i poštovanja koji ostaje za cijeli život.
