Sunčan i topao vikend za nama bio je kao stvoren za planinarenje, a dva iskusna slovenska planinara, Vlado i Janez, ovih dana borave u Hrvatskoj, odnosno u Dalmaciji, gdje su posjetili neke od najviših vrhova dalmatinskih otoka i obale. Mi smo ih zatekli na Pelješcu, nedaleko od najvišeg vrha poluotoka, Svetog Ilije.
Oni su u "izvidnici" jer uskoro planiraju dovesti veću skupinu slovenskih planinara na zanimljivu turu Dalmacijom.
- Lijepo je na Pelješcu. U našem društvu svaku godinu organiziramo školu za odrasle planinare. Prošlo ljeto smo odlučili napraviti turu po dalmatinskim otocima. Sada smo došli u izvidnicu da vidimo kakve su ture i da ih možemo prilagoditi grupi.
Tako startamo u Splitu, potom brodom idemo do Hvara i najvišeg vrha Huma. Slijede Vis, Lastovo, Mljet i tamošnji nacionalni park. Potom slijedi Pelješac; iz Orebića se penjemo na Svetog Iliju i to smo danas išli pogledati.
Staza je lijepa i sepertinasta, visinska razlika je 900 metara. Danas nam je trebalo dva i pol sata, a s grupom će nam trebati oko sat više.
Može li se usporediti hrvatsko i slovensko planinarstvo?
- Oba naroda vole planinarenje. Hrvatske planine posjećujem već trideset godina. U Sloveniji je ipak održavanje planinarskih puteva na višem nivou, a no zadovoljni smo stanjem staza u Hrvatskoj. Jedino smatram da ima malo tabli. U Sloveniji su table službeno održavane od strane Slovenskog planinarskog saveza i sva slovenska društva sudjeluju u o tome. Table su unificirane, postoji pravilnik o tome.
S druge strane, primijetili smo na Mljetu da tabli ima i previše. Dakle, staze u Hrvatskoj uopće nisu loše označene, samo nedostaje malo više informacija o putu. Postoje jako dobre karte.
Koronakriza je posljednje dvije godine donijela brojne "poremećaje", a jedan od njih je određen broj "korona" planinara i izletnika koji su stigli u prirodu, ne poštujući ekologiju i planinarsku etiku...
- Isto se dogodilo u Sloveniji, a to se najviše vidi u ostavljanju smeća. Povećan broj ljudi u planinama uvjetuje i povećan broj nezgoda, odnosno spašavanja. Prošle godine zabilježen je rekordan broj spašavanja.
HGSS ne naplaćuje spašavanja, je li to slučaj u Sloveniji?
- Ne, još ne. Mislim da bi trebalo uvesti plaćanje jer ne bi bilo dobro da dominantno spašavanje bude ono ljudi koji se opiju u planini.
Koja vam je omiljena hrvatska planina?
- (Smijeh) To je teško pitanje. Možda Velebit, potom Gorski kotar...
Planinarenje i aktivni turizam sve su popularniji, a odjeća i obuća sve specijaliziranija. Pretjeruje li se danas s opremom koja postoji doslovno za sve prigode?
- Mislim da danas to nije toliko skupo. Planinar sam 55 godina i sjećam se da je pravi planinarski ruksak koštao pravo bogatstvo, a teško ga se moglo i naci. Ipak, mislim da su Slovenci po tom pitanju pomalo snobovi, volimo samo najbolju opremu. Volimo Alpinu jer je kvalitetna i jer je slovenska.
Jesu li vam se u hrvatskim planinama dogodila kakva prijateljstva?
- Puno, barem meni. Kroz sve ove godine upoznao zanimljive ljude. Planinari su, ma koji narod bili, drugačiji ljudi. To su dobri ljudi.
Na kraju imate li poruku za Dalmatince koji još nisu okusili slovenske planine?
- Dođite u Sloveniju, imate što vidjeti i doživjeti, a mi smo tu da vam pomognemo. Inače, puno sam grupa Hrvata vodio u Sloveniju. Iako za mene nije favorit, Triglav je najpopularniji. Ipak, ima puno atraktivnijih vrhova od Triglava. Mislim da je previše ljudi na Triglavu, velike kolone gore i dolje...
