Iran proživljava najopasnije trenutke u svojoj 47-godišnjoj povijesti. Ono što je 28. prosinca prošle godine započelo kao lokalizirani ekonomski bunt trgovaca u Teheranu, u manje od dva tjedna preraslo je u koordinirani politički ustanak koji je zahvatio svih 31 provinciju zemlje.
Prema podacima novinske agencije prosvjednika HRANA, do danas je ubijeno najmanje 38 prosvjednika, među kojima je i šestero djece. Organizacija NCR-Iran izvijestila je o više od 2.200 uhićenih građana.
Za razliku od ranijih valova nemira, izvještaji s terena upućuju na promjenu dinamike: strah, čini se, više nije na strani prosvjednika. U pojedinim regijama snage režima povlače se ili gube kontrolu, dok u samom vrhu vlasti raste panika, dodatno potaknuta nedavnim padom ključnih saveznika u Damasku i Caracasu.
Digitalni mrak nad Iranom
Organizacija za nadzor internetske povezanosti NetBlocks potvrdila je dramatičan pad komunikacijskih veza u Iranu. Zabilježen je potpuni gubitak interneta na glavnom državnom operateru u Kermanšahu, gradu koji je postao jedno od središta otpora.
Istodobno, međunarodni mediji izvještavaju o potpunom “digitalnom blackoutu” u Teheranu, gdje su internetske i telefonske linije prekinute neposredno nakon poziva prijestolonasljednika u egzilu na masovne prosvjede.
Analitičari upozoravaju da se takvi prekidi komunikacija često koriste kao paravan za najteže oblike represije, daleko od očiju međunarodne javnosti.
Ekonomski slom kao okidač pobune
Neposredni uzrok izbijanja masovnog nezadovoljstva bio je kolaps iranske valute. Iranski rijal dosegnuo je 6. siječnja povijesno najnižu razinu – 1,5 milijuna za jedan američki dolar. Uz inflaciju hrane od 72 posto, životni standard prosječnog Iranca postao je praktički neodrživ.
U pokušaju smirivanja situacije vlasti su najavile isplatu mjesečne naknade od sedam dolara za čak 71 milijun građana. Taj je potez među prosvjednicima dočekan s prijezirom, a analitičari ga tumače kao znak potpune panike režima.
S prosvjeda se, prema navodima oporbenih medija, sve češće čuju slogani koji su izravno usmjereni protiv vlasti i vrhovnog vođe, što dodatno potvrđuje prijelaz iz ekonomskog u otvoreno politički bunt.
Gradovi izvan kontrole vlasti
Najdramatičniji prizori dolaze iz zapadnih provincija. Prema izvješćima međunarodnih i oporbenih izvora, gradovi Abdanan i Malekshahi u provinciji Ilam nalaze se izvan stvarne kontrole središnje vlasti.
Institut za proučavanje rata u svojoj analizi navodi da su prosvjednici u tim područjima preuzeli lokalna sjedišta vlasti i sigurnosne objekte. Takav razvoj događaja ukazuje na ozbiljne pukotine u režimskom aparatu prisile, koji se suočava s logističkim kolapsom u pokušaju da istodobno suzbije nemire na stotinama lokacija diljem zemlje.
Verificirane snimke pokazuju kako prosvjednici u pojedinim gradovima tjeraju snage sigurnosti na povlačenje, dok se policiji na drugim mjestima javno upućuju pozivi da prijeđe na stranu pobunjenika.
