[dropcap]P[/dropcap]aolo Roki 21-godišnji je Splićanin koji je s rukometom započeo s 10 godina u Rukometnom klubu Balić&Metličić. Nakon punih 12 godina igre i istinske ljubavi prema rukometu, Paolo je u lipnju ove godine prešao u u Recoletas Atlético Valladolid. Potpisao je trogodišnji ugovor, a sjajnim igrama već je postao predmet zanimanja vodećih španjolskih klubova. Kako smo ranije izvijestili, Paolo je u subotu na utakmici protiv Barcelone zabio čak 9 golova.
SVI PRIČAJU O NJEMU Mladi i talentirani Splićanin velikoj Barceloni zabio čak 9 golova!
Razgovarali smo s mladim i nadarenim rukometašem koji nam je opisao svoj put od samih rukometnih početaka, ali nam je i otkrio koliku želju ima za igrom u Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji.
"Davne 2009. godine započeo sam rukometnu karijeru u klubu Balić&Metličić. Prošao sam sve mlađe selekcije i u lipnju 2021. potpisao za Atlético Valladolid", započeo je Paolo Roki te dodao:
"Došao sam do trenutka u kojem imam 21 godinu i vrijeme je za nešto ozbiljnije. Klub u kojem sam proveo 12 godina razvija mlade igrače, ali nema mogućnost razvitka seniorske ambicije. Problem u mom daljnjem putu je stvorila situacija s koronom, odnosno epidemijom koja je vladala diljem svijeta.
No, Valladolid je u potrazi za lijevim bekom došao do mog highlightsa. Iz Valladolida su kontaktirali direktora i seniorskog trenera Peru Metličića, koji im je potvrdio moju igru i mogućnosti, ali je i rekao kako je to tri stepenice veća liga od one u kojoj se trenutno nalazim. Nakon toga, ugovor je stigao vrlo brzo i to 'na slijepo'. Oni su vidjeli moj highlights i čuli mišljenje mog trenera, i na tome im hvala", kazao nam je Paolo Roki.
Početak iz znatiželje i razvitak ambicije
Paolo je svoju rukometnu karijeru započeo zahvaljujući svom najboljem prijatelju koji je, kako kaže, začetnik ideje za treninzima i to baš u vrijeme 2009. godine kada se Svjetsko rukometno prvenstvo održavalo u Hrvatskoj.
"Akademija je osnovana 2008. godine, a prijatelj i ja smo 2009. nakon prvenstva u Hrvatskoj iz znatiželje odlučili probati trenirati. Nikad ja ne bih otišao na treninge da nisam imao podršku prijatelja. Na kraju svega, rukomet sam istinski zavolio, već s 13 godina trenirao sam svaki dan. Kasnije, u 16-oj godini, priključio sam se seniorima i kroz dvije/tri godine sam postao prvotimac te momčadi. Dvije godine sam igrao ligu u kojoj nastupa Balić&Metličić.
Ekipni treninzi svakodnevno i individualni trening dva puta tjedno
Već nekoliko mjeseci nakon upisa, u Paolu se krenula razvijati istinska ljubav prema rukometu koja je danas razlog njegovog uspjeha. Osim ljubavi, tu je naravno i volja i rad, ali i potpora obitelji, prijatelja i trenera.
"Tužno je da Split, koji nazivamo najsportskijim gradom, nije prepoznao povratak dvije rukometne legende. To su ljudi koji nisu išli za ugovorima, niti treniranjem van granica Lijepe naše. Oni su se vratili u Split kako bi trenirali splitsku dicu i učili ih. Grad nikad to nije prepoznao niti pomogao ovom prvom rukometnom klubu u Splitu.
Osim toga, imali smo problem i s terminima treninga. Nekad je to bilo u 20 sati, a nekad bi se dogodilo i da bismo morali čekati do 22 sata za odraditi trening, jer se prilika davala drugima s povlasticama. Uz to sve, nekad nismo ni imali tremin za treniranje", dodaje Paolo.
Učio od najboljih
Paolo se prisjetio svih proteklih 12 godina, i imena koja su ga trenirala od malih nogu, i naglasio kako može reći da je imao priliku učiti od najboljih.
"Petar Metličić, Dalibor Anušić, Ivano Balić, Ivica Maras, Nikola Foretić i Žare Balić, sve su to imena koja su zaslužna za moje uspjehe, ljudi koji su mi u svakom trenutku bili i oslonac i vjetar u leđa kada je bilo najpotrebnije. Osim njih tu su i moji kondicijski treneri Ivan Biočić i Jakov Previšić, koji su me pratili na svakom mom koraku. I zato im svima od srca hvala na svemu što su učinili za mene", rekao je Paolo.
Nakon što je u lipnju potpisao ugovor s Atlético Valladolidom, Paolo je krajem srpnja otputovao u Valladolid. Već tri mjeseca Paolo aktivno trenira i svakog vikenda igra utakmice za 1. Španjolsku ligu. Trenira svakodnevno dva puta, osim ponedjeljkom jedan, ako je utakmica bila vikend prije.
"Rukomet nije sport kao što su nogomet i košarka. Ovdje odlaziš iz rodnog mjesta u državu, odnosno grad u kojem ne znaš ni jezik, ni ljude, pravi put u nepoznato. To nije nimalo lako. Zatim prestaje igračka kvaliteta i nastupa prihvaćanje sebe i nove situacije u kojoj se nalaziš.
Nakon dva-tri mjeseca sve je lakše. Samopouzdanje raste s vremenom, ali rad i disciplina dalje pokazuju pravog igrača", dodaje Paolo.
Život izvan komfor zone
Razlikuje li se život u Splitu od života u Valladolidu? Upitali smo Paola, koji nam je iskreno opisao razliku.
"Odlaziš iz komfor zone, načina života u kojem imaš sve. Život stavljaš na 'kocku', a sve ovisi o tvojoj ambiciji i igri. Mi Splićani imamo jedan način života, navikli smo na drugačiji život od ovoga ovdje. Svi ljudi ovdje žive da bi radili, a mi dole radimo da bi živjeli. Nitko ne živi kao mi u Splitu. Ali kad želiš nešto napravit, i radiš ono što voliš, onda se prilagodiš situaciji", odgovara Paolo.
Igra u Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji
San svakog igrača je zaigrati za reprezentaciju, pa tako i ovog mladog rukometaša. Upitali smo ga koje je njegovo mišljenje o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji te iščekuje li poziv?
"Začetnik moje ljubavi prema rukometu je Svjetsko prvenstvo 2009. u Hrvatskoj. Stoga je neupitna želja za igrom u reprezentaciji. Po meni je to nešto najljepše što sportaš može doživjeti. Rukomet u Hrvatskoj je, što se tiče reprezentacije, po mom mišljenju sport koji ujedini narod. Doduše, ne unatrag zadnjih 5-6 godina.
Smatram da su razlog situacije u kojoj se trenutno nalazi rukometna reprezentacija, a odnosi se na lošije rezultate u odnosu na prošle godine, manjak želje za rezultatima. Do sada su reprezentativci živjeli igru, to im je bio glavni cilj i san. U klubovima su igrali za novac, a za reprezentaciju iz ljubavi.
Danas je to drugačija priča, dolaskom mlađih generacija pokušavaju se poboljšati statusi u klubu te razmišlja se isključivo o prodaji, jer svi znamo da se preko reprezentacije najbolje prodaju igrači", zaključio je Paolo.
