Postoje mnoge osobe koje ruše predrasude i postavljaju granice koje je teško dostići bilo kome. Jedna od takvih osoba je Splićanin Dino Sinovčić, član plivačkog kluba za plivače s invaliditetom “Cipal”, sestrinskim klubom PK Mornar.
Dino od rođenja boluje od artrogripoze, bolesti zglobova koja uzrokuje atrofiju mišića te je zbog nje vezan za kolica.
Bolest s kojom se nosi i bori cijeli život nije ga spriječila da ostvari svoje snove i ovog ljeta postane europski prvak. Dino je u Dublinu u kolovozu pomeo konkurenciju i osvojio svoje prvo europsko zlato.
Vjerujemo kako je Dinu samo nebo granica, a s našim prvakom smo obavili zanimljiv razgovor u kojem nam je otkrio mnogo toga.
Inače, nedavno je objavljeno da je Splićanin dobitnik godišnje Državne nagrade za sport “Franjo Bučar”.
Prije dva mjeseca osvojili ste zlatnu medalju na Europskom paraplivačkom prvenstvu. Jesu li se dojmovi slegli? Kako je biti najbolji u Europi?
Dojmovi su se slegli. Već su prošla skoro dva mjeseca. Osjećam se neopisivo i mislim da još nisam svjestan što sam napravio, a sigurno ću biti kako budu prolazile godine. Na europskom prvenstvu sam očekivao medalju, ali nisam mogao ni zamisliti da će biti zlatnog sjaja. Poslije svega mogu reći da sam presretan što sam osvojio zlatnu medalju.
Vratimo se na početak Vaše karijere. Kada ste se odlučili baviti plivanjem i zašto baš plivanje?
Plivanjem sam se odlučio baviti prije petnaestak godina kada me majka vodila na bazen jedanput tjedno. Tu su me uočili treneri Plivačkog kluba Mornar i predložili su da počnem trenirati s njima. Plivati sam počeo jer su mi doktori rekli da mi je plivanje dobro zbog kompleksnog zdravlja i da bi bilo korisno plivati svakodnevno.
Jesu li uvjeti u kojima trenirate prilagođeni osobama s invaliditetom ili se svaki dan morate suočavati s preprekama koje vam otežavaju napredak?
Ne mogu se požaliti na niti jednu stvar jer su bazeni uistinu prilagođeni osobama s invaliditetom. Sada se radi i energetska obnova bazena. Imam parking, mogu doći u bilo koje doba dana na bazen i dočekat će me pruga za plivanje. Kada usporedim sebe i druge ljude, primjerice kolege iz Zagreba, ja imam puno bolje uvjete od njih.
Što biste izdvojili kao Vaš najveći uspjeh, naravno uz nedavno osvojeno europsko zlato?
Izdvojio bih brončanu medalju na Europskom prvenstvu na Islandu, koju sam osvojio također na 100 metara leđno, ali i peto mjesto na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru prije dvije godine.
Kako izgleda dan Dina Sinovčića?
Budim se u 6 sati. Prvi trening imam već u 7 sati, a traje do 9. Nakon toga idem na fizikalnu terapiju dva sata da bih bio spreman za popodnevne treninge. Nakon fizikalne me čeka ručak, a poslije ručka oko 14 sati idem u teretanu, gdje vježbam do 15 sati i 30 minuta. Nakon toga sam u bazenu do 17 sati i 30 minuta. Poslije bazena se pije kava i uglavnom dnevne aktivnosti završavaju tada.
Što je Vaš cilj? Pretpostavljamo kako ste sve podredili POI-ma u Tokiju 2020. godine?
Naravno. Svaki sportaš želi biti na vrhuncu na POI-ma i sve je podređeno tome. Dvije godine treniranja stane u tih minutu i deset sekundi koliko traje utrka. I europska i svjetska natjecanja su samo dobra priprema za POI koje me očekuju za dvije godine u Tokiju.
Mogu biti optimističan jer je ovaj rezultat s Europskog prvenstva ove godine najbolji u svijetu. Prošle godine su dva Kineza bila ispred mene, ali ove godine još nisu plivali. Vidjet ćemo kakva će biti konkurencija dogodine na Svjetskom prvenstvu, ali trudit ću se, dati sve od sebe pa što Bog da.
Možete li nam reći nešto o odnosu građana prema osobama s invaliditetom? Prvenstveno u gradu Splitu, ali možete podvući crtu i usporediti status kakav imaju osobe s invaliditetom u Splitu i Hrvatskoj, u odnosu na status kakav uživaju u svijetu.
Nikada nisam doživio neku neugodnu situaciju. Mogu reći da su grad Split i svi Splićani postali svjesni osoba s invaliditetom i uvijek su spremni pomoći, neovisno o kakvoj se situaciji radi.
Što se tiče grada Splita, mislim da se puno napravilo u posljednje dvije godine što se tiče prilagodbe grada osoba s invaliditetom. Split ide u dobrom smjeru i treba nastaviti ovim putem.
Što želite poručiti osobama koje pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem, pogotovo osobama s invaliditetom?
Svima želim poručiti da se ne boje krenuti baviti sportom ili raditi bilo kakav posao. Krenite i uz rad sve možete postići. Nemojte sjediti doma, napravite prvi korak i uz rad možete ostvariti svoje snove.
