Antonia Buličić je 18-godišnja Trogiranka koja ima samo jedan san - nastup na Olimpijskim igrama. Njezina disciplina je daljinsko plivanje, a aktualna je prvakinja Hrvatske na 3, 5, 10 i 16 km u moru. Antonia je članica KDP-a Split, a svakodnevno trenira na Poljudu.
S ovom talentiranom plivačicom smo porazgovarali tijekom jutarnjeg treninga.
Osvojili ste naslov prvakinje Hrvatske na 10.000 metara ovo ljeto. Kakav je osjećaj biti najbolji u državi?
- Tako je, ovog ljeta sam obranila prošlogodišnju titulu prvakinje Hrvatske na 10 km, mojoj najdražoj, a ujedno i za sad jedinoj olimpijskoj disciplini daljinskog plivanja. Jako sam ponosna na to. Ujedno sam i aktualna prvakinja Hrvatske na 3, 5, 16 i već spomenutih 10 km. „Desetka“ je sama po sebi posebna i mogu reći da je to „kraljevska“ disciplina daljinskog plivanja.
Kada ste se odlučili baviti plivanjem? Je li početak bio težak?
- Na plivanje sam krenula isključivo s namjerom da samo savladam tehniku plivanja. Tada sam imala šest godina, a s vremenom mi se svidjelo i eto, ostala sam u plivanju. Može se reći slučajno.
Početak je kad pogledam u prošlost bio i najlakši. S vremenom su došli sve intenzivniji treninzi s kojima naravno dolaze i rezultati. Treba to sve moći popratiti i naravno uskladiti sa školskim obvezama.
Kojim uspjehom se najviše ponosite? Što ste sve osvojili u karijeri?
- Osvrnut ću se isključivo na ovu sezonu. Najviše se ponosim broncom s otvorenog prvenstva Španjolske, a to mi je ujedno i najdraža utrka ove sezone. Općenito bih izdvojila da sam višegodišnja prvakinja Hrvatske u različitim disciplinama te kadetska rekorderka na 5.000 metara u bazenu.
Članica ste KDP-a Split. U kakvim uvjetima trenirate?
- Na uvjete u kojima treniram neću se žaliti. Možda su isti neusporedivi s recimo nekim drugim državama, ali iz Splita dolazi veliki broj vrhunskih sportaša, koji su u samom svjetskom vrhu. Smatram da taj neki „nedostatak“ u sportskim centrima, konkretno u Splitu i Dalmaciji, u sportašima stvara određenu dozu dišpeta koji sve to može nadoknaditi.
Kako izgleda Vaš jedan dan?
- Jedan običan dan, za vrijeme školske godine započinje alarmom u 4 sata i 40 minuta. Trening je u 6 sati na Poljudu, koji traje do 7. Nakon toga jurim u školu u Trogiru, gdje nastava obično traje do 14 sati. Nakon toga „skoknem“ doma po torbu i sljedeći trening je već u 14 sati i 45 minuta, također u Splitu. Taj trening traje do 17 sati i 30 minuta. Nakon toga obično učenje i spavanje.
Jeste li zadovoljni potporom koju dobijate od grada Trogira i ostalih sponzora? Kako se financirate?
- Financijsku potporu od Grada nemam, isto tako nemam ni sponzore. Putovanja na natjecanja po Hrvatskoj financira mi klub, a putovanja u inozemstvo financira Hrvatski savez daljinskog plivanja. I jednima i drugima sam neizmjerno zahvalna. Opremu i sve popratne troškove financiraju mi roditelji.
Koja natjecanja Vas očekuju do kraja godine?
- Do kraja sezone dijele me još samo dvije utrke, državno prvenstvo na 16 km na Hvaru i završnica Cro cupa, gdje se pliva utrka na 5 km u Rovinju. Nakon toga slijedi malo odmora, koji ću iskoristiti da se s trenerom dogovorim koja su mi primarna natjecanja u budućnosti i kako će okvirno izgledati priprema za to.
Jeste li postavili svoj cilj? Gdje Vam je kraj?
- Moj cilj su svakako Olimpijske igre, kao i većini sportaša. Nadam se da ću ga ostvariti u budućnosti, uz pomoć svojih trenera Slavena i Karle Šitić. Oni su do sada odradili vrhunski posao, na svakom postignutom rezultatu mogu zahvaliti prvenstveno njima.
