Ovogodišnje 69-o izdanje Zagreb festa dalo je dosta dobrih pjesama- melodija i stihova koje su mirisale na neke slavne dane našeg najstarijeg festivala. Tako i treba pred veliki jubilej. Ali, ono što me posebno razveselilo – pjevački je tim kojemu se gotovo nema što prigovoriti. I to listom mladi izvođači, od kojih bih posebno istaknuo Matea Pilata i njegovu sjajnu izvedbu pjesme „Sve“ u kojoj je gotovo sve bilo bez greške-posebice sjajna interpretacija i ponuđena emocija.
Mateo je bio uspješan i u premijernoj emisiji TV showa The Voice, tamo negdje 2015. godine. Ali, kako to obično biva; mladi izvrsni pjevači pjevaju i ubrzo nestanu. Nadam se, da će nakon ovogodišnjeg Zagreb Festa Mateo krenuti snažnije.
Kako i kada se to kod njega pojavila želja za pjevanjem?
- Kao desetogodišnji klinac sam s tatom došao na audiciju za dječji festival “Mali Veliki Mikrofon”, kasnili smo , ja sam bio sav u panici i tada su mi prišle Ines Prajo i Arijana Kunštek,, bile su članice stručne komisije, čučnule su da budu na mojoj razini, pričale sa mnom, šalile se, opustile me-pjevao sam kao slavuj. Od tada sam, uz stalni rad sa Alanom Poropatom ,voditeljem udruge “Mali Veliki Mikrofon” , zapravo neodvojiv od mog autorskog tima. Skupa smo preko 15 godina i sad je to već obiteljska priča. Njih dvije i naš nezamjenjivi producent Ivo Popeskić su od početka imale nepokolebljivu vjeru u mene, a ja u njih. Pjesma za zagrebački festival je neki prirodni nastavak ovog što radimo i čim sam ju čuo, onako samo uz klavir i glas od Ines, to je bilo to. One uvijek znaju kako bih to mogao izvesti, a ja se trudim biti kreativan u svom dijelu, tako da smo na kraju svi bili jako zadovoljni.
Čini se da je i publika bila sretna nakon izvedbe pjesme „Sve“. A i lijepo je vidjeti (i rijetko) da kolege onako zdušnu plješću?
- Kako mi je zagrebački festival jedan od najdražih, istinski sam bio sretan kad smo prošli na natječaju. A sam nastup… Još me dojmovi drže, prekrasno. Iznenadio me je pljesak, ali i dirnuo - kad vam kolege plješću to ima posebnu težinu. Baš mi je bila čast biti na toj pozornici. Ovo je moderna pjesma u zapadnjačkom smislu, ali svakako nije za naše veselice , a ni za svačiji ukus, pa sam tim više ponosan što je naišla na takav prijam.
Rano si počeo pjevati, s deset godina. Bilo je nastupa i prije. Je li The Voice bio prvi malo veći korak?
-Ja sam rano počeo pjevati, bio sam s Ines ,Arijanom i Alanom na puno dječjih festivala i u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovao na snimanju CD-a “Traži se prijatelj”, rađenog u svrhu borbe protiv nasilja nad i među djecom. Onda sam nastupio na festivalu Melodije Istre i Kvarnera, to je bio moj prvi „odrasli“ festival , ujedno i vatreno krštenje. Trebalo je pjevati deset večeri u različitim gradovima, uz orkestar i iskusne, poznate pjevače. Vrlo korisno, uspješno i lijepo iskustvo. A “The Voice” … Znajući da u mom timu nisu baš pretjerani ljubitelji reality showa bilo koje vrste, s malom dozom straha sam im priopćio da bih se prijavio na “The Voice”, ali iznenadili su me podrškom.
Smatrali su da je to dobro iskustvo za mene - pjevanje uživo, različit izbor glazbe, sve te kamere, televizija, publika, čitav taj sustav rada. Bili su u pravu. Sjajno iskustvo za neki moj pjevački a i osobni razvoj. U smislu karijere ne treba imati visoka očekivanja od takvih stvari. Nismo mi Amerika ni Britanija, a ni tamo se svima ne dogodi čarobni uzlet. Morate raditi i truditi se uvijek i biti spremni na odricanja i razočaranja. Ako imate dovoljno ljubavi, vjere i upornosti, rezultat će već jednom doći.
Agronom zasut odbijenicama
Istra je blizu i daleko, pogotovo kad su pjevači u pitanju. Pretpostavljam da ne živiš samo od pjevanja?
-Živim u Istri, u malom mjestu Karojbi, blizu Motovuna. Završio sam u roku studij agronomije, ali nažalost nije da me zasipaju ponudama za posao u toj struci. Uglavnom sam zasut odbijenicama. Pjevam kao i većina mojih kolega, imam sjajan bend i zbilja uživamo u svakoj svirci. Nažalost, korona je dosta toga urušila u ovom poslu, pa sam uz pjevanje morao raditi svašta drugo.
Ali ja se ne sramim niti jednog poštenog posla, odgojen sam da ga poštujem i cijenim. Nije mi ništa teško, još uvijek. Ima dana kad je gusto, radim, recimo od 08 do 16, pa uvečer moram na svirku koja traje do ponoći. Ljeti je tako iz dana u dan. Zadnjih mjeseci razmišljam o preseljenju, ali o tom potom.
Pjesma „Sve“ je baladnog tipa, stih i melodija. Takve pjesme se nekako brzo „izgube“ u radijskom eteru. Znam, nepravedno je to. Hoćete li ustrajavati u tom žanru?
-Pa ne znam, ne bih se volio zatvarati u ladice, ali balade me uvijek privuku, tu sam kao riba u vodi. U šali kažem da sam sigurno u nekom prošlom životu bio trubadur. Slažem se da u radijskom prostoru balade nemaju popularnost poput onih živahnijih pjesama, ali to nije nešto što me opterećuje. Ne bavim se glazbom da bih bio ni poznat ni bogat. Pjevam jer volim pjevati, pa takav odnos imam i kod pjesama. Pjevam one koje volim pjevati i s kojima se mogu posve saživjeti. Utoliko mi više znači kad se i drugi ljudi pronađu u njima.
Bez srama u ogledalu
Što nakon Zagreba?
-Nakon Zagreba idem u Dublin, glazba i nešto još lijepo, a nakon toga svirke i snimanje pjesama u studiju. Dovršavamo moj prvi album i jako sam uzbuđen oko toga. Predstoje nam neke promocije, koncerti, nastupi. Za festivale ne znam, nismo razmišljali o tome, ali tko zna, možda nas nešto zainteresira opet.
Što bi volio jedan mladi čovjek poput Vas, pjevač sa studijem agronomije (s bezbroj odbijenica) kako bi po Vama trebala izgledati ta scena?
-Volio bih kad bi ova mlada generacija pjevača bila povezana, u smislu da jedni s drugima rado pjevamo, bez obzira na žanrove koji svatko za sebe njeguje, da idemo jedni drugima na koncerte i podržavamo se. Glazba je fluid koji vas zapravo spaja i besmisleno je kad ju ne bismo dijelili s drugima.. Za sebe bih volio imati karijeru poput Ive Robića, Drage Diklića, Jimmy Stanića, Olivera, Josipe Lisac, Tereze, Gabi Novak, svih tih naših divnih pjevača čije trajanje nema roka i nije obilježeno skandalima. Ono, da napunim 80 i s osmijehom se pogledam u ogledalu, bez trunčice srama i kajanja, a neki novi klinci pjevuše moju staru pjesmu.
Prekrasno.
