O aktualnoj gradskoj vlasti, pitanjima koja 'muče' grad pod Marjanom, ovogodišnjim prijeporima vezanim uz Vukovar, ali i o nadolazećoj izbornoj godini, razgovarali smo s Martinom Paukom.
Jedan je od vijećnika u splitskom Gradskom vijeću, i član desne parlamentarne stranke Domovinski pokret čiji je utemeljitelj Miroslav Škoro.
Što mislite o aktualnoj gradskoj vlasti, gradonačelniku Ivici Puljku i dogradonačelniku Bojanu Ivoševiću i što im zamjerate?
Aktualna gradska vlast je pokazala da se iza uvođenja njihovih novih politika zapravo krije samo ideološka ostrašćenost pogonjena lijevo liberalnim idejama koje su nekada davno odbačene od strane većine građana Splita, a sad ih oni pokušavaju reciklirati u nedostatku ideja za rješavanjem stvarnih problema koji muče sve naše građane.
Njihova nesposobnost se ponajprije ogleda u nerješavanju aktualnih pitanja za koja je bilo sasvim dovoljno vremena da ih se riješi. Tu spadaju pitanja razdvajanja otpada, kvalitetnog rada gradske tvrtke Čistoća, gradskih vrtića, nadogradnje škola i školskih dvorana. Međutim, od tih programa nismo vidjeli ništa, dok s druge strane imamo žestoku ideološku ofenzivu koju vrše Puljak i Ivošević ponajprije dizanjem spomenika, a potom i revidiranjem povijesti i preimenovanjem imena ulica i trgova.
Sasvim je jasno da nekadašnji aktivist i uvaženi sveučilišni profesor nemaju sposobnost, znanja i mudrosti za upravljanje kolektivom kao što je Grad Split i sve njegove tvrtke i službe, ali je isto tako jasno svima da ni Puljak, a ni Ivošević nisu zadovoljni preuzimanjem samo grada Splita. Puljak jasno komunicira svoju želju i agendu za preuzimanjem vlasti na nacionalnoj razini što zasigurno nikada neće uspjeti jer kao ekstremistička stranka sa podrškom od samo jedan posto građana Hrvatske se eventualno može prodati nekoj većoj lijevoj stranci za izboriti mjesto u Saboru. Nikada neće biti u situaciji da samostalno kroji politiku kao što je kroji u Gradu Splitu i to je sreća za Hrvatsku jer su Puljak u Splitu i Tomašević u Zagrebu ukazali da lijevi ostrašćeni ideolozi i aktivisti nisu u stanju upravljati organizacijskim jedinicama veličine gradova Splita i Zagreba.
Kako komentirate postavljanje spomenika splitskom književniku Miljenku Smoji čije je postavljanje podijelilo splitsku javnost?
Spomenik Miljenku Smoji na Matejuški nije spomenik njegovoj veličini kao književniku, piscu, scenaristu, već je spomenik njemu kao osobi i ideologijama koje je on promovirao i živio kao čovjek. Nažalost, ta ideologija je propala zbog svoje bešćutnosti i neljudskosti, a završila je u krvavom ratu. Sve ono što je Miljenko Smoje dobro napravio kao pisac, poništio je svojim djelovanjem njega kao čovjeka koji je koristio svoju medijsku prisutnost da bi širio jako loše i pogubne ideje koje se najprije očitavaju u podršci Slobodanu Miloševiću kada je započinjao sa svojim krvavim pirom u zemljama bivše Jugoslavije.
Isto tako, Miljenko Smoje kao osoba je žestoko prozivao i napadao sve one koje je smatrao različitima od sebe, a to je zapravo bilo 95 posto građana Splita. On je napadao istodobno i bodule i vlaje, napadao je i vozače autobusa, prijavljivao je taksiste i konobare. U tim nekakvim svojim trenucima alkoholiziranosti koje je cijeli grad bio svjestan, Smoje je stvarao probleme i sebi i drugima. Zbog svoga djelovanja nije ostao upamćen kao omiljena osoba u Splitu i tako je bilo sve do unatrag nekoliko godina kada je zapravo započela njegova rehabilitacija kroz društvo, medije i gradske institucije.
Miljenku Smoji kao književniku skidam kapu. Svakih par godina pogledam kompletno i Velo i Malo misto. Čitao sam njegova djela, od feljtona u Slobodnoj Dalmaciji do njegovih kolumni i filmskih književnih ostvarenja. Međutim, Miljenko Smoje kao osoba ne zaslužuje spomenik jer je izazvao previše prijepora da bi mu cijeli grad trebao odavati počast na takav način.
Na Gradskom vijeću sam predložio da se umjesto Miljenku Smoji spomenik podigne Borisu Dvorniku u ulozi Meštra, dakle Brice iz Veloga mista upravo zato što je u liku Meštra utjelovljen onaj Split kakav bismo mi htjeli, a ne u liku Miljenka Smoje. Miljenko Smoje jeste stvorio taj lik, ali ako želimo vrednovati djelo kao što neki govore, a ne umjetnika, onda bismo trebali podignuti spomenik njegovom djelu a za to ne vidimo bolju osobu i lik od Borisa Dvornika i Meštra iz Velog Mista.
Nakon više propalih pokušaja, gradnja azila za napuštene životinje Splita i splitsko-dalmatinske županije još nije započela. Kako komentirate nastalu situaciju obzirom na to da godinama pomaka nema, političari mudruju a životinje trpe?
Prije nekoliko godina na Gradskom je vijeću usvojen amandman kojim su odobrena sredstva za izgradnju projekta azila i koji je po dogovoru između jedinica lokalne samouprave trebao biti izgrađen na Klisu. Načelnik Općine Klis, Jakov Vetma pokazao je znak dobre volje i obećao kako će ustupiti lokaciju za azil, međutim, Grad Split je bio taj koji je obveznik izgradnje azila i koji je trebao sve to financirati i projekt dovesti do kraja. Nažalost, u dvije godine vlasti Ivice Puljka, izgleda da se ništa nije maklo s mrtve točke i da nije niti lokacija za azil dogovorena, a kamoli nešto više. To je jedan civilizacijski poraz jer nezbrinute životinje koje žive po našim ulicama, ne predstavljaju toliko prijetnju nama, koliko zapravo izazivaju suosjećanje od nas zbog svoje patnje, i definitivno zaslužuju azil kao mjesto gdje ih se može zbrinuti i skloniti s ulica od svih opasnosti. Osobno sam udomio više malih kućnih ljubimaca, pasa i mačaka, i osjetljiv sam na to pitanje. Zbog toga smatram da je to tema koju nipošto ne smijemo ispustiti iz fokusa javnosti, iz fokusa rada gradskoga vijeća i gradonačelnika i moramo ga prisiliti da svojim djelovanjem dovede do otvaranja azila.
Veliki problem Splićana je i nedostatak parkirnih mjesta. Izgradnja garaže na Trsteniku koja bi trebala osigurati dodatnih 300 mjesta ne prolazi bez skandala – radi provedbe sigurnosnih uvjeta pri izgradnji, zatvoren je dio na kojem se inače parkira 70-ak automobila, i građani su, čini se, s razlogom bijesni. Tko je kriv?
Na primjeru garaže na Trsteniku vidi se nedostatak planiranja i vizije kod aktualne gradske vlasti. Kada su se ranije gradile garaže u Splitu, za primjer možemo uzeti garažu na Sućidru, unaprijed bi bila određena mjesta na kojima se moglo parkirati dok se ne izgradi nova garaža. Ovdje vidimo da se planira malo, nimalo ili vrlo loše i da vladajući ne mogu vidjeti dalje od svoga nosa. Nedavno smo imali obraćanje gradonačelnika koji tvrdi kako će se izgraditi više od 11 tisuća novih parkirnih mjesta, dok na sjednicama Gradskoga vijeća uporno tvrdi da se želi riješiti automobila u Splitu. Radi se o gradonačelniku koji koristi služeno vozilo i usluge vozača, kao i njegovi zamjenici, a govori građanima Splita da se riješe svoga auta. Kako bi građani trebali funkcionirati? Za primjer uzmimo mladi bračni par s dvoje male djece koje treba ujutro odvesti u vrtić, školu ili na trening, pa neće ih sigurno sjesti na bicikl i voziti po kiši, buri ili sparini i uz to, stići obaviti sve poslovne obveze, a sve s neefikasnim javnim prijevozom. Iako, dobar posao je odrađen u 'Prometu', nabavljeni su novi autobusi, ali s druge strane, sustav javnih bicikala je doživio fijasko, i ne može predstavljati alternativu automobilima. Jedno od rješenja je projektiranje podizanja postojećih garažnih površina za dvije etaže, uz zadržavanje svih sadržaja, kao što je to napravljeno na Lokvama ili u Dobrilinoj ulici za vrijeme bivše gradske vlasti.
Građani su nezadovoljni i uklanjanjem štekata, ali i kaznama za parkiranje koje pristižu iako se nema gdje parkirati. Velike se borbe vode i oko izgradnje Small Malla. Nazire li se kraj problemima koji muče Splićane?
Ova gradska vlast ima veliki problem s egom Bojana Ivoševića koji je valjda umislio da je on nekakav šerif koji će očistiti grad na Divljem zapadu od bandita, lopova i kriminalaca, ali obzirom na to da u Gradu nema bandita, lopova i kriminalaca, grad čisti od poduzetnika, građana i automobila. Nije samo problem pisanje kazni, problem su i situacije poput Small Malla. Grad Split ilegalno naplaćuje površine koje uopće nisu u vlasništvu Grada, od parkirališta do ulica i tuđih privatnih površina.
Pravo građenja Small Malla je isteklo i to se zemljište treba vratiti originalnim vlasnicima – Gradu Splitu, koji s njim može raspolagati kako odredi u razmjeru koliki je vlasnik navedenoga zemljišta. Međutim, ova gradska vlast iz petnih žila brani investitore na uštrb interesa Grada Splita čime je vidljivo da se radi o sukobu interesa.
Koji je po Vama ključni problem Splita?
Ključni problem Splita je nedostatak prostora. Nedostaje prostora za stambeno zbrinjavanje, za parkiranje, za sportske sadržaje ali i za otpad. Prostor je jedan od onih resursa koji je ograničen, i jednom kada je loše iskorišten, on je izgubljen. Ta se situacija dogodila s Karepovcem, koji je umjesto normalnog odlagališta ili reciklažnog centra kroz povijest bio isključivo odlagalište na koje se gomilalo smeće. I sada, nakon sanacije, Karepovac je opet blizu popunjenosti svojih kapaciteta, i svi smo svjesni da ćemo kroz dvije godine imati veliki problem sa zbrinjavanjem otpada, a tada bi, zbog odvoza u daleke destinacije i najma korištenja tuđeg prostora, građanima Splita rata za odvoz smeća mogla porasti na 40-50 eura mjesečno. Grad Split se ne trudi na edukaciji građana kada je u pitanju odlaganje otpada, i smeće će se samo nastaviti gomilati.
Bliži se obljetnica pada Grada Vukovara koja sa sobom ove godine donosi i nova previranja. Kako ih komentirate?
Vukovar je hrvatska Sparta, grad koji je u najtežim trenucima stvaranja naše samostalne države i borbe za našu nezavisnost pokazao zube i slomio kičmu okupatoru. Bilo koje dovođenje Vukovara u negativan kontekst, kao što vidimo u posljednje vrijeme gdje se pokušava Vukovar politizirati od strane nekih medija i političkih stranaka s ljevice je nedopustivo. Upravo zato je bitna inicijativa gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, Grada Vukovara i njihovoga gradskoga vijeća kojim su prokazali licemjerje ljevice i dokazali da zapravo njima nisu problem ni HOS ni 4. brigada, ni navodni hrvatski ratni zločinci. Njima je problem Domovinski rat i Republika Hrvatska koja je proizašla kao činjenica iz toga rata. Oni imaju problem s hrvatskom samostalnošću, a sad su svoje zube odlučili oštriti na Vukovaru. Poručujemo im da je Vukovar bio tvrd orah i za četničke okupatore, a kamoli neće biti za nekakva piskarala i strašljivce koji pokušavaju na našem svetom gradu skupljati političke poene.
Koliko vjerujete u tvrdnju dogradonačelnika Ivoševića da su pojedinci iz policije povezani sa sumnjivim grupacijama?
Pročitao sam izjavu dogradonačelnika Ivoševića i samo bih mu poručio da se prestane sakrivati iza neodređenih posvojnih zamjenica i epiteta kada govori 'čuo sam da je netko nekad negdje s nekim nešto napravio'. Neka iznese imena i prezimena ljudi ako postoje saznanja o bilo kakvim koruptivnim radnjama. Neka bude hrabar i podnese prijavu i neka javnosti kaže što se točno događa. On s ovakvim neodređenim izjavama diže sebi publicitet kako bi ispalo da se on bori protiv nekakvih zlikovaca, a istodobno ne znamo niti jedan jedini detalj o tome što želi insinuirati. Ako ima nekoga za prozvati neka bude hrabar i neka kaže imenom i prezimenom tko je napravio, što je napravio i kada je to bilo, te na koji je način zakon prekršen. Dalje, neka institucije rade svoj posao.
Bliži nam se superizborna 2024. koja predstavlja značajan trenutak za sve građane, političke stranke i mediju u Hrvatskoj jer dolazi nakon tri godine izborne pauze koje se u Hrvatskoj nisu dogodile još od devedesetih. Kakva su očekivanja?
Nadolazeća superizborna godina će mnogo toga promijeniti obzirom na to da se održavaju troji veliki izbori. Domovinski pokret kao stranka je učvrstio svoj položaj i reputaciju kao snažna nacionalna stranka koja je četvrta po snazi i jedina ima kontinuirani rast od svih velikih stranaka. U zadnje dvije godine, otkad je Ivan Penava preuzeo mjesto predsjednika Domovinskog pokreta, Domovinski pokret je više od dvostruko povećao svoj rejting u anketama. Teško da će se bez Domovinskog pokreta moći razgovarati o bilo kakvom ozbiljnijem slaganju vlasti, međutim, Domovinski pokret je čvrst u svojim idealima i uvjerenjima i ne postoji nikakva mogućnost da Domovinski pokret napravi nešto što nije u interesu hrvatskoga naroda.
Neki dan sam čitao članak u kojem su određeni mediji pisali kako Domovinski pokret vodi Hrvatsku u smjeru u kojem nikada nije bila, i taj novinar iskazuje svoje strahove. Da, istina je da Domovinski pokret vodi Hrvatsku u smjeru u kojem nikad nije bila i to je najbolja stvar koja se Hrvatskoj može dogoditi. Mi ćemo Hrvatsku konačnu dovesti do toga da bude suverena, samostalna, konzervativna, snažna zemlja s istaknutom kulturom, nacionalnim identitetom i ekonomijom koja će služiti hrvatskom narodu a ne stranim centrima moći.
Pozivamo sve birače na što veću izlaznost na svim predstojećim izborima u idućoj godini jer su hrvatski birači jedini koji mogu nešto promijeniti. Birači su oni koji će sa svojim zaokruživanjem listića odvesti hrvatsku u drugom smjeru i omogućiti joj razvoj da postane zemlja kakvu su naši branitelji sanjali, poručio je Martin Pauk za kraj razgovora.
