Nedjeljnu je emisiju Supertalenta u moru osebujnih likova svojim posebnim glasom i doživljajem glazbe Ivan Bošnjak iz Kaštel Novog obojio posebnom bojom.
Mladi profesor glazbene umjetnosti iz splitske II. gimnazije samouvjereno je kročio na pozornicu Supertalenta i oduševio žiri, a i publiku koja nastavlja nizati pozitivne komentare na njegovu izvedbu pjesme „Caruso“. Profesor Bošnjak s nama je podijelio dojmove o nastupu, priču o svom glazbenom putu, ali i glazbene planove kojima se nada u budućnosti.
Sliježu se dojmovi nakon vašeg nastupa na Supertalentu, gledatelji su, kao i žiri, oduševljeni vašom izvedbom „Carusa“. Jeste li zadovoljni svojim nastupom i kakav je osjećaj predstaviti svoj talent pred tolikim auditorijem?
- Dojmovi su savršeni! Biti na pozornici Supertalenta predivno je iskustvo. Osjećao sam se kao da sam u filmu. Imati priliku pokazati svoje viđenje glazbe široj publici u Hrvatskoj i svijetu mnogima je san, a Supertalent je prava pozornica za to. Vrhunska produkcija doprinijela je odličnom dojmu, ljudi iza projekta rade izvrstan posao. Oduševljen sam, ovo je iskustvo koje bih uvijek ponovio i preporučio svakome tko ima talent i želi se predstaviti u najboljem svjetlu. Zadovoljan sam nastupom, i glazbenim dijelom, i lijepim komentarima žirija.
Kako ste se odlučili na prijavu na Supertalent? Naime, neki gledatelji smatraju da je pjevanju mjesto u emisijama specijaliziranima za pjevanje, pretpostavljam da se ne slažete?
- Odlučio sam se prijaviti jer sam htio da što više ljudi vidi moju viziju glazbe, kako ja doživljavam glazbu, koje žanrove preferiram… Vjerujem da sam ponudio jednu lijepu i pozitivnu priču. Istina je da postoji mnogo emisija specijaliziranih za pjevanje, i ja sam prije bio skeptičan i razmišljao koje bi se to vrste talenata trebale predstavljati u ovakvoj emisiji. Ipak, vjerujem da su pjevanje i sviranje divan talent i da zaslužuju svoj prostor. Ovdje možeš biti neobičan, svoj, nema mentora koji te usmjerava, prepušten si vlastitom shvaćanju umjetnosti, što sam smatrao zanimljivim i izazovnim. Još je jedan razlog prijave što sam iz prve ruke htio doživjeti kako to izgleda – backstage, doticaj s produkcijom, tehnologijom, publikom… Treba to iskusiti na vlastitoj koži.
Kad ste se opredijelili za glazbu i kako je izgledao vaš profesionalni put? Je li vas život oduvijek vodio prema klaviru i mikrofonu?
- Dok sam s roditeljima živio u Stuttgartu, sve do 7. razreda osnovne škole, primijetili su da imam viška energije. Tu je moju hiperaktivnost trebalo pozitivno usmjeriti pa su me poticali na glumu, folklor, sate klavira, sport… Uvijek sam bio društvenjak. Ali glazba je među svim tim izborima od početka bila broj jedan i nastavio sam gurati taj film. Kako su godine odmicale i glas mi se razvijao, shvatio sam da neću ostati samo na sviranju klavira nego da je vrijeme da počnem pjevati. To me najviše ispunjava. Volim tip glazbe koji pjevaju Il Divo, Andrea Bocelli, Placido Domingo i slični. To su uzori kojima se divim.
Osim što se polako ali sigurno profilirate na pjevačkoj sceni, radite kao profesor glazbene umjetnosti u srednjoj školi. Jeste li zadovoljni svojim dvama zanimanjima i kako ih usklađujete?
- Budući da sam profesor glazbene umjetnosti u gimnaziji i imam posao koji volim, Supertalent za mene nije potez čovjeka koji mora pošto-poto napraviti pjevačku karijeru kroz show. Pristupam opušteno, rasterećeno i entuzijastično, znam da postojim i izvan ovoga. Volim biti u razredu s djecom, razgovarati o glazbi, razvijati njihovo kritičko mišljenje kroz komentiranje aktualnih glazbenih tokova. Međutim, imam i dovoljno vremena i volje da ljubav prema glazbi razvijam i izvan škole, nastupam, uljepšavam bitne trenutke tuđih života. „Gaže“ su sjajna stvar za pokazivanje svoga umijeća i dijeljenje ljepote pjevanja. Osim toga, pjevam u Gradskom zboru Brodosplit i uživam u predivnom iskustvu nastupa i turneja koje za mene traje od 2005. Vodim i dva crkvena zbora, tako da velik dio moga vremena pripada glazbi. Ipak nađem vrijeme za sebe, sport, uživanje, odmor.
Kako okolina reagira na vaše pjevanje? Imate li podršku bližnjih i jeste li ikada imali dvojbe oko glazbe kao izbora?
- Od malih sam nogu imao podršku roditelja po pitanju glazbe. Kad sam završio fakultet i usmjerio se u neki svoj „đir“, odmah sam dobio podršku svih bližnjih, rodbine i prijatelja. Tako je i danas, moji su bitni ljudi najjača i najdraža publika. Nije nikad bilo dvojbe oko izbora. Sad pogotovo kad vidim ovu prekrasnu podršku nakon Supertalenta. Znao sam da me na lokalnoj razini podržavaju mnogi čije mišljenje cijenim, ali divno je vidjeti te silne poruke podrške… Jedva stižem odgovoriti i neizmjerno sam zahvalan toj vojsci navijača koja me šokirala.
Mislite li da će vam Supertalent otvoriti neka nova vrata? Kakve su vaše želje i očekivanja?
- Nikad se ne zna. Ovome pristupam bez opterećenja, zadovoljan sam nastupom, zahvalan na motivirajućim komentarima i na toj predivnoj uspomeni za cijeli život. Što će se dalje dogoditi – ne znam i ne zamaram se, idem korak po korak. Veselim se budućnosti i svim novitetima koje mi nosi. Sve ima svoje zašto, bit ću sretan kako god bilo, ali naravno, priželjkujem da što više ljudi čuje moju glazbu i u njoj uživa. Svaki pjevač sanja o nastupu pred što većim auditorijem, nadam se da će mi se to ostvariti. Dođe li do nekih novih izazova – čekam ih raširenih ruku! Već mi se sad ostvario san. Moj talent nije ostao u četiri zida jer glazba nije ni stvorena za takav koncept. Ako sam jednu osobu dotaknuo i razveselio svojim viđenjem glazbe – napravio sam što sam planirao.
