'...Kamen je zvono ponosa i slave otočke opstojnosti, praiskonska poveznica i uzdanica povijesti i kulture hrvatskoga bića. Ono je najmjerodavnija prirodna tvorevina u kojoj su okušali svoje stvaralačke domete svi uporni velikani kiparstva. Kad me je preklanjskog ljeta mladi Franko Kramar zamolio, da dođem k njemu doma pogledati što radi u drvu i kamenu, da mu dadem stručni savjet i napute, sa zadovoljstvom i zanimanjem odazvao sam se pozivu. Mogu reći, u skučenom prostoru njegova skromna stana u Prigradici, po prvi put sam se sučelio s nečim nesvakidašnjim u našem malom mistu.'
Tako je, između ostalog, rekao i napisao slavni kipar i slikar Ante Sardelić Kraljević, u prigodi Frankove izložbe u Domu kulture Blato, u srpnju 2008. godine.
Franko je izuzetan umjetnik, samouk, i to nimalo ne umanjuje vrijednost njegovih kiparskih radova koje oblikuje i u drvu i kamenu. Finoća njegovih linija, estetika, kao da su sišli s platna najvećih slikara. I jednostavno se nametnulo pitanje tog bla'skoga okruženja u kojem kamen caruje…
Kamen kao umjetnički izraz, iskaz - kad, kako, zašto? Znam, iz Blata ste i meja je vjerojatno poticajna, ali i sveprisutna?
- Sasvim slučajno, tamo negdje prije 23/24 godine bilo je višednevno nevrijeme s kišom, a ja sam imao neka dlijeta za drvo pa sam napravio jednu pepeljaru. I tu je počelo, uvidjevši da imam smisla za to - prvo drvo, a onda kamen.
Gledam ovu prekrasna skulptura Vaše djevojčice Ene. Pretpostavljam da nije pozirala stalno, obzirom na njene tadašnje godine. Pamtite obrise lica dok radite?
- Prenosim sa slike direktno na kamen, vrlo nekonvencionalno i skroz obrnuto od struke. Velikom upornošću sam u sebi razvio vrlo jak smisao za volumen, formu, skladnost, razmjernost, proporcionalnost… To je došlo s vremenom, jer u početku sam samo ispravljao greške i to je s vremenom uštimavalo moja osjetila, tako da se u meni razvio jedan prirodni instrument za sve ove gore navedene pridjeve. Tako ja to vidim i osjećam i za mene je to dosta teži način rada - ali zato neusporedivo brži.
Blanka Vlašić i Brad Pitt, pretpostavljam, zapravo sam gotovo siguran da Vam nisu bili modeli. Zašto baš ta dva lica u kamenu?
- Brad Pitt zato što je nakon podosta aktova žena došlo vrijeme za jednog muškarca. A u to vrijeme on je bio pojam ljepote i skladnosti tijela, a Blanka jer je bila naša najpoznatija sportašica i meni jako draga.
Otkuda materijal, kamen, sivi i bijeli?
- Sivi materijal je isključivo korčulanski kamen, a bijeli je makedonski i talijanski mramor.
Vaši radovi, posve razumljivo izazivaju interes i kritike. Što kažete na onu sjajnu kritiku čuvenog Sardelića iz Toronta?
- Nije lijepo govoriti lijepo o sebi to treba ostaviti drugima, ali ja sam vrlo svjestan svojih mogućnosti i naslušao se pohvala i komplimenata za svoj rad sa svih strana svijeta, od vrlo kvalificiranih stručnjaka. Ali, eto tu smo di smo pa ja još uvijek ne mogu živjeti isključivo od umjetnosti. To se polako mijenja, ali sporo. Imam troje djece i ženu, to me ispunjava i molim Boga samo za zdravlje, jer trud i žrtva se isplate – kaže umjetnik iz Prigradice, koji ima 45 godina, dva sina, kćerku i suprugu – kao podršku, koji pored skulptura; piše, sklada, svira, pjeva i priprema svoj prvi roman!
