"Vitar nosi lozje tu prid našin vratima
I pokrije staze kozje ča san obaša
Ja san iša dužin puten da bi pronaša
Srce puno jubavi ča si za me ćuvala"
Stihovi iznad početak su pjesme 'Lozje' kojom je grupa Dalmatino krenula ispisivati povijest dalmatinske pop glazbe.
Davna je 1998., u tijeku su Melodije Hrvatskog Jadrana, a stihove i glazbu prvi put piše Ivo Jagnjić koji se zajedno sa Zdravkom Sunarom penje na pozornicu i nesvjesni trenutka zajedno započinju pustolovinu punu emocija i lipe, one čiste dalmatinske pisme koja i danas traje pod nazivom Dalmatino.
Više od 25 godina nakon, djeca rođena tih godina postala su odrasli ljudi koji s toplinom u grudima odlaze na koncerte Dalmatina. Sada su to osobe koje su svoje prve Božiće upamtile po pjesmi 'Božić bijeli', pa se svake godine, kao u Proustovoj knjizi Combray gdje se on mirisom čajnih kolačića vraća u neka stara, bezbrižnija vremena, tako i oni vraćaju u bezbrižne dane koje oživjeti mogu samo i jedino navedenom pjesmom.
A tu su i njihovi roditelji, djedovi i bake, i sela u Dalmatinskoj zagori koja bi posjećivali, a o kojima je pjevala i sada pjeva grupa Dalmatino.
Iako Split i ne pamti Božiće prekrivene snijegom, možemo se složiti da je pjesma 'Božić bijeli' zaslužna za doživljaj svih Dalmatinca kako je Božić pod snijegom onaj Božić kojem se svi nadamo.
Zato će Splićani ove godine osjetiti čari Božića već 21. prosinca kada Dalmatino priprema spektakl u dvorani Gripe.
Tom prigodom, popričali smo s dečkima.
Pjesma 'Ditelina s čet'ri lista' jedan je od Vaših prvih, ali i najvećih hitova. Kako je nastala?
IVO: 'Ditelina s čet'ri lista' zaista je posebna pjesma, obilježila je našu karijeru i predraga nam je uspomena radi suradnje s Oliverom. Kada me pitate kako je nastala, teško je dati odgovor. Bio je to period kada sam jednostavno noći i noći provodio za gitarom, s olovkom i papirom, uz cigaretu i čašu vina, tražeći nekakav svoj autorski izraz, nekakvu svoju priču. Nikada nisam niti slutio da će biti toliki hit. Te se stvari jednostavno dogode.
Približavamo se Božiću. Neke od najranijih uspomena, posebno mlađe generacije su rane 2000. i vaša pjesma 'Božić bijeli'. Badnji dan, nakon kojega bi uslijedila Badnja večer i kićenje božićnoga drvca, naravno, pjesma 'Božić bijeli' ni tada ne bi prestajala svirati u pozadini a miris gotove spize širio bi se dnevnim boravkom. Kakve vas uspomene vežu uz tu pjesmu?
IVO: Zanimljivo pitanje. Sjećam se dobro bilo je božićno vrijeme, tamo negdje godinu dana prije nego li je ova pjesma izašla u eter. Nije karakteristično za mene, ali ovu pjesmu sam napravio doslovno u jedno popodne, ako zanemarimo neke sitne korekcije i popravke. Moja i Sunarina djeca bila su još mala: kada gledam ovaj spot uvijek me 'pere' neka nostalgija, pogotovo kada vidim Sunarinu kćer Anteu, i moga sina Dominika koji se nalaze u spotu - bili su još mali. Ta jedna uspomena je za mene jedan vrlo emotivan i poseban period.
ZDRAVKO: Pjesma 'Božić bijeli', prosinac, obitelj na okupu, vatra u kaminu, kumovi i prijatelji, obilje dobrote na svakom koraku. Zatim smiješak na licima mnogih ljudi, veselje, pjesma i svašta nešto. Volio bih da je cijelu godinu prosinac.
Vaši su koncerti svi redom rasprodani, karijeru vam nisu obilježili skandali, što biste istaknuli kao 'formulu uspjeha', i je li bilo teško kontinuirano ostati svoj?
IVO: Istaknuo bih sljedeće: moraš biti strpljiv prije svega, zatim moraš biti realan a to znači ne očekivati da je pjesma koju si napravio svjetski hit ili da si Mozart. Dakle, smanjiti očekivanja i biti ono što jesi a ne ono što nisi.
ZDRAVKO: Nemamo formulu. Mi smo uvijek bili, a i bit ćemo jednostavni i normalni ljudi koji samo vole glazbu i ljude oko sebe, naučeni puno raditi, a malo očekivati.
Planirate li uskoro izdati novu pjesmu ili album, što možemo očekivati?
IVO: Planiramo kroz koji mjesec 'izbaciti' pjesmu, to će biti živa pjesma, bržeg tempa, jer su zadnje dvije balade. Dakle, spremite se na novi singl kroz par mjeseci!
ZDRAVKO: Tako je! Imamo nekih planova no nismo brzi u realizaciji, sve radimo polako i opušteno i rješavamo onda kada dođe na red.
Split je konačno dočekao vaš koncert. Koliko ste puta do sada svirali pred splitskom publikom i imate li neki poseban trenutak ili zgodu koju ćete pamtiti zauvijek?
IVO: Svirali smo dosta puta pred splitskom publikom, no najljepša uspomena su prošlogodišnje Gripe, 21. travnja 2022. Bilo je zaista posebno, nisam vjerovao vlastitim očima da nam se to događa. Osjećaj je bio nevjerojatan, u vlastitom gradu, takva fešta… I to na našu glazbenu infišaciju zvanu Dalmatino.
ZDRAVKO: Upravo taj naš prvi koncert u dvorani Gripe. To nam je najvažniji koncert ikada. Sada kada poznajemo taj slatki osjećaj, možemo biti opušteniji 21. prosinca.
Što Splićane očekuje na tom božićnom koncertu?
IVO: Nekako spontano, za svaki Advent ispada kao da imamo novi singl. To je pjesma 'Božić bijeli', koja već 23 godine u ovom periodu doslovno ne izlazi iz radijskog etera Hrvatske. Po meni, poseban je termin, božićno je vrijeme, svečano, i sama ta činjenica dovoljna je da priča bude drugačija.
ZDRAVKO: A osim toga, Splićane na Gripama očekuje i izuzetno motiviran deveteročlani band, obilje veselja, dobre pjesme i dobre svirke, srce i ljubav!
Stihovi pjesama pisani su pomalo i zaboravljenim dalmatinskim izričajem, a riječi koje koristite sve rjeđe se danas mogu čuti na ulicama. Znači li to da svojim pjesmama prošlost ovoga područja pokušavate približiti mlađim generacijama? Što stihovima želite postići?
IVO: Mi smo po vokaciji tradicionalisti - volimo svoj grad, volimo Dalmaciju, volimo naše običaje, jezik naših predaka. Da me ne shvatite krivo, ako govorimo u literarnom smislu, Dalmacija je prebogata, i kada pišem pjesmu trudim se da je svoja i da je originalna. Naši stari ostavili su nam u nasljeđe mnogo toga, meni je to prekrasno i ne želim se toga odreći.
Koju pjesmu najviše volite izvoditi?
IVO: Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Sve ih volim, mislim da se to i te kako vidi.
ZDRAVKO: Meni se cijeli koncert čini kao jedna pjesma. Sve su odlične i uživamo u izvedbi. Dva sata prođu u trenu.
Što za Vas znače rasprodani koncerti?
IVO: Svakako, to ne gledam kroz materijalnu prizmu, odnosno kao zaradu. Osobno, presretan sam kada govorimo o ovome. To je nagrada za naših 35 godina na cesti. Hvala nebesima!
ZDRAVKO: Rasprodani koncerti predstavljaju mnoge drage ljude koji vole i poštuju grupu Dalmatino. Volim reći kako je to naša glazbena obitelj. Riječ publika mi je prehladna za toliku ljubav i poštovanje. Uzvratit ćemo poštenom mjerom!
Najdraži do sada napisani stihovi?
IVO: Stihovi pjesme 'Zoven se jugo'.
Opišite mi kako nastaju vaše pjesme, dolazi li najprije melodija pa tekst ili obrnuto? U kakvoj atmosferi, možda uz čašu vina?
IVO: Povlačim se u osamu, u svoju kuću u Vinišću, uglavnom sam sam uz tišinu, noć, gitaru, cigaretu i čašu vina…
Prošlo je više od skoro 25 godina od Vaše prve pjesme, a od tada do danas, teško je primijetiti razliku, odnosno, teško je uočiti koje su pjesme nastale tada a koje posljednjih godina. Jedni ste od rijetkih koji se nisu morali promijeniti a godinama postajete sve popularniji i publika Vas smatra 'svojima'. Koliko Vam znači podrška publike i što osjećate na koncertima kada vidite ljude koji su odrastali i zaljubljivali se uz Vaše pjesme?
IVO: Postavili ste mi dugo pitanje, a odgovor je vrlo kratak: sjajno! Nismo ovo očekivali, znali smo da imamo srčan proizvod, ali ovakav domet, ni u snu. Otkrit ću vam jednu tajnu: često noću sjedim na balkonu, gledam YouTube i te naše koncerte, i rasplačem se kao malo dijete. Jednostavno ne mogu vjerovati. Hvala Bogu na svemu!
ZDRAVKO: Itekako smo svjesni da bez podrške svih tih dragih ljudi mi ne bi postojali. Zahvalni smo na tome. To nam neizmjerno puno znači.
Među Vašim pjesmama, imate li možda i pjesmu napisanu Splitu ili pjesmu koja govori o Splitu?
IVO: Pjesma naziva 'Cvit od kamena'.
Što su za Vas Dalmacija i Dalmatinska zagora?
IVO: Dvije sestre blizanke, one su jedno…
ZDRAVKO: Dalmacija i Dalmatinska zagora su dom, iskon i centar svita!
