Bio je 28 godina izbornik reprezentacije u dizanju utega. Doveo je bugarskog dizača Nikolaja Pešalova koji je za našu državu “podigao” nekoliko svjetskih i europskih odličja te dvije olimpijske medalje od kojih je jedna zlatna. Ona iz Sydneya 2000. godine. U dizanju je Boško pola vijeka, u sportu koji je težak, neatraktivan, ali trofejan na razini jedne Hrvatske. Ipak na Olimpijskim igrama jedan od gledanijih. Boško je uvijek bio bez dlake na jeziku, što je naravno pogrešno. Jer nekad postoji vrijeme i mjesto gdje se mišljenja mogu izreći. Ali je zahvalan sugovornik svakom novinaru.
Prošle je godine u svibnju smijenjen s izborničke funkcije, smijenili su ga “njegovi” iz KDU Split. Tada se oglasio, ali ne da bi se vratio. Shvatio je, svemu jednom dođe kraj.
Hrvatsko dizanje doživjelo je procvat kada ga je vodio Damijan Krklec, bivši predsjednik koji je u Split godine 2017. donio Europsko prvenstvo – najbolje organizirano u povijesti dizanja. Bilo je sponzora, para, natjecanja, reda.
Krklec je iste godine odstupio jer su ljubomorni egotriperi započeli hajku, to je zapravo jedino što znaju. Boško je izdržao još koju godinu, a onda su iz njegovog kluba okrenuli palac dolje. Tko će ga znati zašto, pa Boško im je svima bio kao otac. To što Čavka nije više izbornik nije nikakva drama, ali ono što se događa jest. Kada je Nikolaj Pešalov preuzeo Savez, kola su vrtoglavo krenula nizbrdo. Bivši izbornik opet je bez dlake na jeziku:
– Duško Kadijević i Mate Rodić iz našeg kluba su se okrenuli protiv mene, ne znam ni sam zašto. Mi smo najbolji hrvatski klub, bojim se da će to netko nadmašiti, neće barem dok sam ja živ. Dvije godine su na vlasti, jednostavno se ne snalaze u tome, ponašaju se kao masonska loža, njih tri, četiri odlučuju o svemu. Ne izvještavaju ostale članove Izvršnog odbora, tajnika Saveza Amara Musića samo su jednom zvali na sastanak. O mojoj ga smjeni ništa nisu ni pitali….
Zašto su Vam leđa okrenuli dizači iz Vašeg kluba, kao i Pešalov?
– Pitajte njih. Ljubomora ili zavist. Neki ljudi tijekom godina napreduju u svom ponašanju i razmišljanju, a neki nazaduju. Pešalov je kao sportaš bio vanzemaljac, kao sportski djelatnik je nula! On nema pojma o ničemu, kao trener juniora nikad na vrijeme nije došao na trening. On jednostavno više ne živi za to… Pa i sad je stalno u Bugarskoj.
Pa Vi ste htjeli da Pešalov bude predsjednik Hrvatskog dizačkog saveza!
– Htio sam mu ponovo dati priliku. Pešalov nije htio priznati Krklecu da ga je on financirao, neka i meni tako kaže da mu nisam davao iz svog džepa. Stotine tisuća eura… Ljudi niti ne znaju pa pišu gluposti da sam ga ja izvarao. A ja se posvađao s Olimpijskim odborom, s pola države zbog njega. Zbog njegovog stana sam u Splitu u svađi s pola splitskih gradonačelnika. Jer mislim da kao trofejni sportaš zaslužuje imati stan u Splitu. Pešalov je prije dolaska u Bugarskoj imao 200 ondašnjih maraka plaću, u Hrvatskoj 2.000 – koje sam mu ja davao osobno. Nitko nije stao iza mene kad sam ga doveo, tek malo poslije braća Madunić i otac Damijana Krkleca. Ispočetka su svi bili protiv moje ideje da dođe dizati u Hrvatsku. Vrlo dobro zna što smo za njega ovdje napravili i ne znam zašto se tako ponaša. Matu Rodića sam držao kao rođenog brata, on je s Nikolom od početka dobar prijatelj, bio mu je osobni maser. Što se dogodilo tim ljudima, ja ne znam. A da Vam ne pričam što je bilo na posljednjem svjetskom prvenstvu na Thailandu. Zbog Pešalova koji je ostao duže od planiranog (i plaćenog) treneri dizača nisu putovali niti bili sa svojim natjecateljima. Mate Rodić je na Thailand otišao kao maser reprezentacije, a masirao je samo Ivanu Rumenović, niti jednog drugog dizača.
Što Vi zapravo sada želite? Vratiti izborničku funkciju koliko sam shvatio, i ne baš.
– Moje uspjehe nitko ne može izbrisati, niti oni ni itko drugi. Nitko nije vječan pa tako ni ja. Kad su se već dogovorili da me smjene, mogli su me pozvati, a ne se naći u Macole uz mineralnu vodu, to znam da piju mineralnu vodu jer nitko od njih ne pije… – sarkastičan je Čavka.
I objašnjava kako Savez nije transparentan, kako ne konzultiraju druge klubove i odluke donose na svoju ruku. Natjecanja prošle godine nije bilo ili ga je bilo malo, ne baš njihovom krivnjom. Ali Čavka tvrdi da su Kadijević i Pešalov htjeli njim manipulirati, ističući da ni splitski klub niti Hrvatski dizački savez nisu organizirali proslave, 55 godina kluba i 70 godina Saveza.
I Duško Kadijević i Mate Rodić koje Vi prozivate svakodnevno su u maloj dizačkoj dvorani na Gripama. I Vi također. Kakvo je ozračje?
– Između dizača je normalna a između mene i ove dvojice ne postoji nikakva komunikacija jer oni nisu zaslužili da s njima ja uopće pričam.
Jeste sjeli za isti stol Vi, Pešalov, Rodić i Kadijević, malo popričali o svemu?
– Nikad me nisu zvali…
Jeste li Vi zvali njih?
– Pa ja sam tamo svaki dan i mislim da sam ja taj koji je stalno trošio svoj novac koji mi je dao Goran Ivanišević i koji je za dizanje ipak više od njih dao. Oni nikada nisu našli ni jednog sponzora, niti su donijeli jednu kunu u klub.
I tako govori Čavka koji broji još sitno do mirovine, a splitski dizački klub, koji je ionako mlade teško dovlačio u svoju dvoranu živi u neslozi, pa pomalo i u neimaštini.
Što se Dizačkog saveza tiče nije Čavka jedini nezadovoljan. Na samovolju i netransparentnost ukazuju i drugi, Milan Kordić iz Vukovara primjerice čija se riječ slabo ili nikako čuje. A predsjednik Saveza Nikolaj Pešalov ne mari previše za hrvatsko dizanje, niti o hrvatskim dizačima.
I tako sve pomalo klizi nizbrdo, nezaustavljivo, bez nade za bolje sutra. Jer samo su istinski “luđaci” trošili svoje novce za javno dobro. Za dobrobit splitskog i hrvatskog sporta.
A takvih više nema.
