Ponekad mi se čini da je u ovom (ne)vremenu teško naići na dobar ljudski umjetnički trag. Naravno da je to neobjektivan pogled na svijet, ali ne mogu pobjeći od sebe. Tražim ljude koji nose nešto u sebi i na dobrom sam tragu kad sam pomislio i uputio se prema istinskom umjetniku Borisu Hrepiću Hrepi.
Sviđaju mi se njegovi stihovi, njegove melodije, ustrajnost, njegovi razgovori s djecom, njegova neusiljenost i…Eto dobrog povoda za razgovor!
Pitah ga: Daleka obala, a tako bliska… Koliko daleko, koliko blizu kopna-na kojem od kopna, na kojem od mora? (tako bi Arsen govorio). Gdje trenutno putuješ; u mislima, u pjesmi…?
-Daleka obala je možda nekima ponekad bila ili je daleka, no meni je uvijek bliska jer je jednostavno neodvojiv dio mene evo već skoro 40 godina. Ja sam navučen na putovanja, kako u mislima tako i na ona obična zemaljska. Ovisnik sam i duboko oduvijek navučen na kreativnost, i stalno mi nešto u glavi bruji, pa budem često isključen iz trenutačne realnosti. To se na meni vidi, pa me znaju upitat gdje sam trenutno i o čemu razmišljam, a često je to pitanje na koje je teško odgovoriti, znam istovremeno hvatati neki stih za Daleku obalu ili Sunnysiderse, slagati neki aranžman, razigravati scenarij epizode dječje emisije, pripremati neko kreativno osvježenje u programu nadolazećeg Thrill Blues Festivala ili smišljati odgovar na neko postavljeno intervju pitanje kao što je npr. ovo tvoje sad. A od zemaljskih putovanja raduje me skoro putovanje u Švedsku.
Lipi dani, bez obzira u kojem vremenu živimo-ipak, ima i lipi dana. Što tebe kao vrsnog glazbenog umjetnika usrećuje, što ti dan čini ljepšim?
-Kao glazbenika dan mi čini ljepšim kada glazba u čijem stvaranju sam sudjelovao usrećuje, a često i više toga, ljude koji tu glazbu odaberu za slušanje, pa bila to dječja pjesmica, nova pjesma Daleke obale ili neki Sunnysidrs blues autorski uradak. Kad nekim svojim zvukom ili stihom pozitivno utječem na ljude je nemjerljivo s ničim materijalnim.
Jedan moj dragi profa znao mi je pričati ovako; „Nekad je bila melodija, ritam i harmonija. A sad je ostalo samo… LIGHT! Izgubila se melodija i harmonija.
Kako nastaju tvoje lipe pisme, recimo; Lipi dani?
-Pisanjem pjesama neke svoje emocijom obojene životne trenutke uhvatim i tako spašavam od zaborava, poput nekog notnog zvučnog dnevnika, pa je tako i s pjesmom Lipi dani. Lipi dani pjevaju o nekoliko tih sličnih trenutaka kada sam iz jednog lijepog životnog perioda prelazio u drugi, istovremeno se rastajući svjesan prolaznosti vremena i radujući se kretanjem prema nepoznatoj budućnosti s željom da se uhvati neka nova ljepota, sigurno drukčija od one koja nezaboravno ostaje iza mene, a koja pak od mene traži nove životne izazove.
Idu dani, idu godine, rastu dica. Ti koji si dugo radio s djecom (TV), prilaziš li svojoj kao veliki otac ili kao prijatelj? Kojim putem imaju nakanu krenuti, što im savjetuješ?
-Imam troje djece, najstarijem je 26 a najmlađem 7, tako da sam dobar dio života okružen djecom, što svojom, što svim onima s kojima sam u zadnjih 30tak godina ili surađivao u dječjim emisijama Dica sritnih lica i novonastalim Mikrofoncima, ili u raznim glazbenim i inim radionicama u kojima sam bio ili kreator ili sudionik. Rad s djecom me ispunjava, od njih učim kako biti još bolji i iskreniji, i najčešće djeci prenosim neke životne lekcije koje sam naučio u radu s djecom.
Slikarstvo , još jedna bajka koja zaslužuje pozornost i ljubav. Je li na tvoj kist pala prašina, kad ćemo te vidjeti na nekoj izložbi s tvojim radovima. Usput, reci mi; je li prva ljubav bila boja ili muzika?
-Joj to mi je bolna rana, premalo svojih trenutaka u zadnje vrijeme odvajam na slikarstvo, pa jedva čekam da me netko pozove na rođendan, svoj ili dječji, ili na vjenčanje, krštenje, useljenje i slično, jer me to pokrene da nešto prigodno naslikam za poklon. To se od mene u tim prigodama očekuje od kad znam za sebe.
Prva ljubav mi je bio crtež, o malih nogu i prvih druženja s olovkom uvijek sam otplovljavao u svoj svijet i nešto crtao. Kad sam bio mali mislio sam da se olovke prave specijalno za mene, jer su na njima bili moji inicijali HB!
U Hrepi sam, kao i uvik, naša dobrog Čovika i DOBAR BEND!
