Gimnastički klub „Marjan“ iz Splita već dugo odgaja sportaše na najvišoj razini.
Ana Đerek, (22) definitivno predstavlja kvalitetu na koju smo, kada je riječ o ovom klubu i navikli. Zbrajajući njene najbolje rezultate jasno je da je odlazak na Olimpijske igre u Rio 2016. doseg karijere. Naravno, sportašica na takvoj razini potrudila se i sebi osigurala još jedne Olimpijske igre. One u Tokiju.
Prošlog prosinca na Europskom prvenstvu Hrvatska ženska reprezentacija je u ekipnoj konkurenciji osvojila šesto mjesto. Ana je osvojila i nagradu za najelegantniju gimnastičku zvijezdu prvenstva. To je nagrada za one koji u gimnastičarskom svijetu predstavljaju nadahnuće za buduće naraštaje na osnovu svoje neke iznimne priče.
Ana je prije nešto više od tri godine vježbajući preskok u klupskoj dvorani na Poljudu nezgodno pala i izgubila svijest. Ne samo svijest, već i pamćenje. Razlog nezgodnom padu se, kao što već odavno znamo, vrlo loši uvjeti za rad i trening. Dvorana mala, bez prostora za zalet. Nakon neugodnog pada koji je sve zabrinuo, tri mjeseca nije prišla dvorani...
Povratak u gimnastiku je tražio nekoliko mjeseci oporavka. Ali prije svega i razbiti strah od novog pada, ozljede. Muka. Ali uspjela je! Normu za svoje druge Igre ostvarila na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu 2019. godine. Trener Miro i trenerica Magda zadovoljno trljaju ruke.
Koliko se trenira sada kada se bliže Olimpijske Igre?
Tjedno 25 sati, to je kad treniram samo dvije sprave, ne treniram više za višeboj. Inače, to bi onda bilo puno više treniranja.
Koja je tvoj najdraža sprava?
Trenutačno greda, mislim da je najmanje opasna. Fizički je čak najlakša i nekako najzanimljivija.
Dolaziš iz sportske obitelji?
Moja mama je bila vrhunska plivačica, trenirala je u Jadrana, tata je bio prvak ex države u full kontaktu ali se bavio raznim boričkim sportovima, okitio se i nekim europskim medaljama. Stariji brat Duje bavio se također gimnastikom, bio je državni prvak u „B“ programu, ali onda je odustao od natjecanja. Danas je liječnik.
Je li ti Rio i Olimpijske Igre 2016. još uvijek bude lijepe emocije?
Nezaboravno iskustvo, to je definitivno. Ponosna sam baš na to iskustvo iz Brazila, mislim da sam bila dosta mlada i postala sam svjesna svega tek kada sam se pokušala opet plasirat u Tokio. Tek tada sam shvatila koliko je to teško, koliko treba radit.
Očekivanja u Tokiju?
Mijenja mi se svaki dan obzirom na cijelu ovu situaciju i trenutno želim da odemo, da se Igre održe, pod bilo kakvim uvjetima. Mislim da se može, to je to.
Što bi još od natjecanja ostalo do Olimpijskih igara u srpnju 2021.?
Ha, Cro liga, natjecanje na razini države, trebalo bi biti ovu subotu. Stalno se ta natjecanja otkazuju. Europsko je prvenstvo u travnju u Švicarskoj, Svjetski kup je upitan, trebao bi se održati po sljedećem rasporedu: Varna u Bugarskoj u svibnju, pa Cairo, odmah potom Nadam se da će biti svih tih natjecanja.
Čujemo da si vrijedna studentica?!
Trudim se. Četvrta sam godina Filozofskog fakulteta, učiteljski smjer, mislim da mi ide super. Imam dobre ocjene i sve riješim u roku. Osim ako nisam tu, onda mi posluži drugi rok.
Slobodno vrijeme, ako ga ima?
Najviše volim vrijeme provoditi s obitelji i prijama, otići na ručak, na kavu. Volim izlet autom negdje blizu. U ova luda vremena kad smo svi više kući gledanje filmova i serija me ispunjava. I eto, to bi bilo to.
A što voliš jesti?
- Sve šta deblja, šta ću...!
Tako zbori Ana Đerek, a na pitanje ima li dečka, samo je rekla...
Jedno pitanje sam preskočila, ups..
Vragolasta, a živa vatra ispod trepavica. Sportašica za odličan, student isto, mlada, ambiciozna. Olimpijka. Uvijek ti sportaši izgledaju odraslije, zrelije. A jedva da su punoljetni. Budućnost, uspjeh, mladost. Sve je najbolje u njima!
Deni Borozan, predsjednica GK Marjan je za „svoju“ Anu izjavila:
Za Anu me vežu posebne simpatije, upravo zbog njenog suptilnog i sofisticiranog pristupa svemu što radi. Odlučna, iznimne sposobnosti, uvijek spremna za novi pokušaj i iskorak. Od njenog ranog djetinjstva pratim i podupirem njen sportski razvoj koji nije bio nimalo lagan, jer u splitskim uvjetima gimnastika je riskantan sport i gotovo nemoguća misija. Ona je baš tako nešto nažalost osjetila na svojoj koži.
Ali, nikad nije odustala i žarko je željela pokazati da hoće i može, te je uzor svojim kolegicama i novim naraštajima.
Ana je jedna prekrasna i samozatajna mlada dama, gimnastičarka koja je iza svjetla pozornice izgradila još jedno uspješno razdoblje Marjanove, splitske i hrvatske gimnastike.