Marta Divjak i Antonija Skender iz inicijative "Moramo vam nešto reći" gostovale su u Novom danu gdje su govorile o stanju u sustavu socijalne skrbi. Pisale su i ministru Josipu Aladroviću prije tragičnog slučaja iz Nove Gradiške, a navele su i ključne probleme u sustavu te potencijalna rješenja.
“Marta je poslala mail četiri do pet dana prije ovog tragičnog događaja u kojem poručujemo da se ovakve stvari događaju i da će se nastaviti događati ako pod hitno ministarstvo ne prođe kroz reformu koju najavljuju zadnjih 20-ak odgovor”, kazala je Antonija Skender.
Marta Divjak je kazala da odgovor na mail nije dobila, no da se danas telefonskim putem čula s ministrom Josipom Aladrovićem te da su se dogovorili da će razgovarati o tome na sastanku. Otkrila je da je mail poslala i premijeru, predsjedniku te ministru Aladroviću.
Što se može napraviti?
Skender je navela i neke od glavnih problema u sustavu socijalne skrbi.
“Postoje vrlo jednostavna i brzopotezna rješenja jer ministarstvo ima apsolutno sve resurse, bitno ih je samo dobro raspodijeliti. Poslale smo listu s devet problema i prijedloga rješenja, na koji način se stvari mogu odraditi da stvari budu isključivo u korist djece. Tražili smo da se najhitnije osnuju nadzorni timovi u sastavu psihologa, medicinskog osoblja i socijalnog radnika koji na teren idu u nadzor bez najave, što do sada nije bio slučaj. Socijalni radnik ne može obnašati apsolutno sve funkcije i nema dovoljno znanja da bi mogao biti i medicinski djelatnik i psiholog”, kazala je Skender i dodala:
“Tražili smo da se najhitnije izdvoji obiteljski sud, odnosno pododjel, koji će se baviti isključivo parnicama vezanim uz djecu. Tražimo da se momentalno vremenski ograniče sudski procesi gdje se radi o životima djece. Tražili smo i da se postupci udomljavanja i posvajanja pojednostave i ubrzaju te da u tim postupcima ne mogu osobno stajalište i osobna uvjerenja pojedinaca i struke stajati na putu da se neko dijete posvoji ili udomi.”
“Ovo nije prva tragedija koja se dogodila. Nekidan smo objavili niz tragedija koje se ponavljaju iz godine u godinu. Postoji preopterećenost socijalnih radnika i samog sustava i onda dođe do ovoga”, dodala je Divjak.
Progovarajući o vlastitom iskustvu posvajanja, Marta Divjak je istaknula da njenim roditeljima nije oduzeto roditeljsko pravo nego da su ga se sami odrekli.
“Moj cijeli proces posvajanja bio je puno jednostavniji. Moja jedina trauma bilo je odvajanje od udomiteljske obitelji”, kazala je Divjak, dodajući da joj biološka obitelj ne nedostaje: “Vjerojatno je to najbolja odluka koju su donijeli.”
“Neka druga djeca trebaju biti čim prije izdvojena iz biološke obitelji. Djetetu treba dati priliku za sretno djetinjstvo. Ako stalno budemo dijete vraćali iznova u biološku obitelj, to će se dijete razviti s traumama i neće razviti puni potencijal”, smatra Divjak.
Kako senzibilizirati društvo?
Skender je navela kako bi mogli naše društvo učiniti osjetljivijim kada je u pitanju ova tematika.
“Trebali bi prestati okretati glavu na drugu stranu, i mi kao pojedinci i kao društvo i zaposlenici tog famoznog sustava koji je zadužen da brine za djecu. Apsolutno trebamo iz svojih glava ukloniti postulat da je biološka obitelj najbolja obitelj i najprirodnija obitelj za razvoj djeteta. U zakonu jasno stoji da je fokus na djetetovoj dobrobiti, no u praksi to nije tako. I suci i socijalni radnici često se vode premisom da je biološka obitelj ono najprirodnije za razvoj djeteta, pa čak i kad ta obitelj grubo zanemaruje djetetove potrebe poput hrane, higijene, liječničke pomoći, čak i kad ta obitelj dijete zlostavlja, siluje i na kraju ubija”, istaknula je Skender.
“Oko 4200 djece trenutno je bez odgovarajuće roditeljske skrbi i to je broj u koji ni samo ministarstvo trenutno nije sigurno. Stalno daju neke nove informacije, niti oni sami ne znaju što se dešava”, poručila je Divjak.
