Neću napisati ni jednu jedinu riječ da mi je žao, da je tužno što je otišao Vinko Bajrović. Iz jednostavnog razloga jer je žao svima! I tako… polako ali sigurno odlaze ljudi i veliki i mali, oni koji su nešto za života dali i oni koji su imali najbolju namjeru da daju. Neki su htjeli (i trebali!) dati ljubav a nisu znali na koji način dati tako nešto veliko. Možda nisu znali ili nisu htjeli? U ovom životu, takvom kakav je, nekim ljudima se pruži šansa da nešto postignu. To im bude omogućeno zato što su bili iz bogate obitelji pa je onda sve lakše (ne nužno!). Ima i onih koji su nešto postigli u životu i dosegnuli vrhove a potekli su iz siromaštva. Dakle nema pravila osim jednog jedinog: ŽIVIT U POŠTENJU I ŠIRITI LJUBAV! Eto baš je takav bio Vinko Bajrović, iz mog životnog iskustva, iz naših susreta, suradnje i dugogodišnjeg poznanstva.
U onim nekim ludim ali sjajnim vremenima pratio sam i putovao s Jugoplastikom, bilo da su igrali u Italiji, u Grčkoj – bilo kuda: Rato Tvrdić, Skansi, Šolman, Rađa, Kukoč, Duje Krstulović… i sva ta pusta velika imena… I uvijek još jedno nezaobilazno ime CAPO! To je samo jedna slika za okvir iz Vinkova života. Pa kakva slika! I to sve iz ljubavi koju je širio svuda. Iz najobičnijeg susreta s poznatim ili nepoznatim čovjekom – uvijek isti, uvijek blag. Valjda je tako moralo biti, jer onaj tko potekne iz siromaštva i ljubavi kao da ima ugrađeni kod širenja ljubavi.
Godinama me je pozivao da predstavim njegove knjige, bolje rečeno knjigice UZMI ILI OSTAVI ili Mali Duje, u kojima je na najlipši način, satiričan ali i blag, opisivao sve naše političke ali i druge naše ludosti. Imao je i taj dar. Ali to je već druga slika i okvir – ništa manje vrijedna od njegovog sportskog, prosvjetnog i onog stvarnog života. Vinko Bajrović, rođen 22. siječnja 1937. godine u Splitu u Velom Varošu u Kamenitoj ulici od roditelja radnika. Profesor matematike i fizike. Nakon 10 godina rada u školi sljedeće 34 godine zaposlenik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske u Zavodu za školstvo na radnom mjestu prosvjetnog savjetnika za osnovne i srednje škole Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije i voditelja Područne jedinice Zavoda za četiri navedene županije sa sjedištem u Splitu. Umirovljenik, ali još vrlo aktivan u prosvjetnom i športskom smislu.
Autor je udžbeničke literature iz matematike za učenike osnovnih škola.
Dobitnik je Nagrade grada Splita 1999. godine, istaknut u radu s darovitim učenicima, mladim matematičarima.
DEVET PUTA kandidat za Nagradu Županije, dva puta kandidat za prosvjetnu nagradu Ivana Filipovića i jednom kandidat za nagradu predsjednika Republike Hrvatske.
U dva mandata SDP-ov vijećnik Županijske skupštine.
U sportskom životu aktivan košarkaš od 1954. do 1990. godine. U početku kao junior KK Splita, potom kao senior (član momčadi KK Splita koja je 1963. godine u Velenju po prvi put u svojoj povijesti izborila prvoligaški status). S ocem splitske košarke Brankom Radovićem prvi put tehniko prve momčadi, sve do 1981. godine. U vremenu do 1991. godine tehniko reprezentacije Jugoslavije s trenerima Novoselom, Ćosićem i Ivkovićem (prvaci Svijeta 1990. godine u Argentini i prvaci Europe 1991. godine u Rimu). Potpredsjednik HNK Hajduka.
U svom košarkaškom radu posebno je vrijedno istaknuti da je Vinko Bajrović prvi uveo statističko praćenje košarkaških utakmica na području Jugoslavije, a košarkaškom svijetu poklonio i knjigu neprocjenjive vrijednosti «Almanah KSJ» brojčane podatke svih utakmica i natjecanja svih košarkaških uzrasnih kategorija na svim natjecanjima od 1945. godine zaključno s 1988. godinom.
Priznati je športski i društveno-politički djelatnik omiljen u športskim krugovima diljem Hrvatske, a u društveno političkom smislu tipičan socijaldemokrat, prijatelj «malih» ljudi. S kompletnom prvom momčadi i upravom KK Splita stavio se 1991. godine na raspolaganje dragovoljačkim jedinicama u Domovinskom ratu, a istakao se organiziranjem školstva na ratom ugroženim područjima, Dubrovniku, Zadru, Biogradu, Šibeniku i Sinju za vrijeme Domovinskog rata.
Dostatno za dva života. Ne bilo kakva! A u konkretnom životu, onom Vinka Bajrovića puno, puno ljubavi - toliko puno da se svi ti veliki sportski i prosvjetni uspjesi čine malim.
