Nakon više od 30 godina, u Hrvatskoj je nedavno zabilježen izolirani slučaj gube, poznate i kao Hansenova bolest. Vijest je izazvala zabrinutost u javnosti, no stručnjaci poručuju kako nema razloga za paniku. Riječ je o bolesti koja je, unatoč teškoj povijesnoj stigmi, danas potpuno izlječiva, a njezin prijenos vrlo je ograničen. Ovo je prilika da se upoznamo s činjenicama o bolesti koja je davno nestala iz naše svakodnevice, piše 24sata.
Što je guba ili Hansenova bolest?
Guba je kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae. Ova bakterija se razmnožava vrlo sporo, zbog čega razdoblje inkubacije - vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma - može trajati godinama, u prosjeku oko pet godina, ali ponekad i do 20 godina.
Bolest prvenstveno zahvaća kožu, periferne živce, sluznicu gornjih dišnih putova i oči. Ako se ne liječi, oštećenje živaca može dovesti do teških i trajnih fizičkih oštećenja i invaliditeta. Upravo su te posljedice kroz povijest stvorile strah i stigmu koji su nepravedno pratili oboljele.
Kako prepoznati simptome?
Klinička slika gube ovisi o imunološkom odgovoru zaražene osobe. Simptomi se razvijaju polako i često su u početku neprimjetni.
Rani znakovi bolesti
Prvi i najčešći znakovi gube su promjene na koži. Ključno je obratiti pozornost na:
Kožne mrlje: Pojava jedne ili više bljeđih (hipopigmentiranih) ili crvenkastih mrlja na koži.
Gubitak osjeta: Najvažniji dijagnostički znak je jasan gubitak osjeta za dodir, bol ili toplinu unutar tih kožnih mrlja.
Utrnulost ili trnci: Ponekad se javlja osjećaj utrnulosti u rukama ili nogama.
Zadebljani živci: Moguće je napipati zadebljane živce, osobito oko lakta ili koljena.
Uznapredovali simptomi bez liječenja
Ako se bolest ne dijagnosticira i ne liječi na vrijeme, napredovanje oštećenja živaca dovodi do ozbiljnih komplikacija:
Slabost mišića i paraliza: Gubitak snage u mišićima šaka i stopala može dovesti do karakterističnih deformiteta poput "pandžaste šake" ili "visećeg stopala", piše 24sata.
Nezacjeljujuće rane: Zbog gubitka osjeta, osoba se može nesvjesno ozlijediti (opekline, posjekotine), što dovodi do kroničnih rana (ulkusa), najčešće na tabanima. Ponavljane ozljede mogu uzrokovati skraćivanje prstiju na rukama i nogama.
Promjene na licu: Gubitak obrva i trepavica, suhoća i oštećenje očiju (zbog smanjenog treptanja), a u teškim slučajevima i urušavanje nosnog hrpta.
Kako se bolest prenosi i tko je u opasnosti?
Suprotno uvriježenom mišljenju, guba nije visoko zarazna bolest. Više od 95 posto ljudi ima prirodni imunitet na bakteriju M. leprae i neće razviti bolest čak i ako dođu u kontakt s njom.
Prijenos zahtijeva dugotrajan i blizak kontakt s neliječenom, zaraznom osobom. Bakterija se širi kapljičnim putem, odnosno udisanjem kapljica iz nosa i usta zaražene osobe prilikom kašljanja ili kihanja. Bolest se ne prenosi povremenim dodirom poput rukovanja, grljenja, sjedenja pored oboljelog ili dijeljenjem obroka. Osoba prestaje biti zarazna već nakon nekoliko dana od početka terapije. Najveći broj slučajeva danas se bilježi u Indiji, Brazilu i Indoneziji.
Liječenje je učinkovito i dostupno
Guba je danas potpuno izlječiva. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) od 1995. godine osigurava besplatnu terapiju za sve oboljele u svijetu. Liječenje se provodi kombinacijom triju antibiotika (dapson, rifampicin i klofazimin), što se naziva višestruka medikamentozna terapija (MDT).
Ovisno o obliku bolesti, liječenje traje 6 do 12 mjeseci. Ključno je započeti s terapijom što ranije kako bi se spriječilo trajno oštećenje živaca i invaliditet. Iako antibiotici uništavaju bakteriju i zaustavljaju napredovanje bolesti, oni ne mogu popraviti već nastala oštećenja živaca.
Kako se treba nositi s bolešću
Iako je liječenje antibioticima ključno za uništenje bakterije, briga o vlastitom zdravlju igra veliku ulogu u sprječavanju trajnih posljedica. Pacijenti koji boluju od gube moraju usvojiti određene navike kako bi zaštitili dijelove tijela koji su zbog oštećenja živaca izgubili osjet.
Redovito uzimanje terapije: Najvažniji korak je pridržavati se propisane terapije točno onako kako je liječnik odredio. Prekidanje liječenja može dovesti do povratka bolesti.
Svakodnevna samoprovjera: Zbog gubitka osjeta u rukama i nogama, pacijenti moraju svakodnevno pažljivo pregledavati kožu na tim područjima tražeći posjekotine, žuljeve ili druge ozljede koje nisu osjetili.
Njega stopala i ruku: Preporučuje se nošenje zaštitne obuće kako bi se spriječile ozljede stopala. Ruke treba štititi pri radu s vrućim ili oštrim predmetima.
Briga o očima: Ako su zahvaćeni živci lica, može doći do smanjenog treptanja. U tom slučaju važno je svjesno treptati i koristiti preporučene kapi za oči kako bi se spriječilo isušivanje i oštećenje.
Fizikalna terapija: Vježbe mogu pomoći u očuvanju funkcije mišića i sprječavanju trajnih deformiteta.
Uz fizičku skrb, važna je i psihološka podrška kako bi se pacijenti lakše nosili s dijagnozom i društvenom stigmom koja još uvijek ponekad prati ovu bolest, piše 24sata.
Prevencija
Najvažnija mjera prevencije je rano otkrivanje i liječenje oboljelih, čime se prekida lanac prijenosa zaraze. Osobama koje su bile u bliskom i dugotrajnom kontaktu sa zaraženim preporučuje se preventivna terapija jednom dozom antibiotika rifampicina.
Pojava izoliranog slučaja u Hrvatskoj podsjetnik je da bolesti ne poznaju granice. Ipak, zahvaljujući modernoj medicini, učinkovitim lijekovima i dobro organiziranom sustavu javnog zdravstva, guba više ne predstavlja prijetnju kakva je bila u prošlosti. Važno je ostati informiran, odbaciti stare predrasude i u slučaju bilo kakvih sumnjivih kožnih promjena praćenih gubitkom osjeta, bez odlaganja se javiti liječniku.
