Ovog je kolovoza Žrnovnica izgubila svog dragog prijatelja, a Žrvanj još jednog viteza od Peruna, profesora emeritusa Vitomira Belaja. Umro je u Zagrebu u 86. godini života.
Ovom bismo tužnom prigodom željeli podsjetiti svoje članove i prijatelje, naše mještane, na sve ono što je prof. Belaj učinio za Žrnovnicu i našu udrugu Žrvanj. Rado se sjećamo svih susreta s njime, njegovih nadahnutih predavanja i svega njegova znanja koje nam je nesebično poklanjao. Profesor Belaj posjetio je Žrnovnicu i susjednu Podstranu više puta, boravio je u Žrnovnici zajedno s kolegama i suradnicima, prije svega akad. Katičićem i prof. Vinšćakom. On je nama bio mio gost, a mi njemu dragi domaćini.
Znanstveni rad etnologa profesora Belaja bio je posvećen našoj narodnoj baštini i našim starim vjerovanjima. O svemu tome mnogi su od nas prvi put čuli upravo iz razgovora s profesorom Belajem. I primili smo to kao čisti dar. Bile su to životne lekcije. Smijemo priznati da ni sada nismo sigurni u to kolika je uistinu vrijednost toga dara.
Profesor Belaj bio je čovjek golema znanja i mudrosti, tih, srdačan i duhovit. Razgovarali smo o čudesnom praslavenskom svijetu, ali i o drugim, manje čudesnim stvarima. Jeli smo i pili za istim stolom. Jednostavno, iskreno, prijateljski. I pamtit ćemo ga kao takvoga – iskrenog žrnovačkog prijatelja.
Dragi profesore Belaju, poštovani znanstveniče i predragi žrnovački prijatelju, neka Vam je laka hrvatska zemlja koju ste toliko voljeli i neka su Vam blagonaklona nebesa u koja ste se zaputili.
Vašoj obitelji i suradnicima upućujemo izraze duboke i iskrene sućuti.
Vaš Žrvanj
