Dok bi na primjeru uklanjanja ugostiteljskih objekata na Žnjanu mnogi mogli pomisliti kako od Rješenja o uklanjanju do dolaska bagera ne treba puno, to nije uvijek baš tako. Dokaz je tome slučaj Drage Markovića iz Kučina, koji već 15. godinu čeka da građevinski inspektori zakažu rušenje ilegalnog objekta koji je niknuo na njegovoj zemlji.
Još 2002. je Grad Solin, odnosno tadašnji šef odjela za komunalne djelatnosti gospodarstvo i upravljanje prostorom Grada Solina Renato Prkić, naložio bespravno betoniranje puta površine 8 x 4 metra, debljine 10 centimetara južno od ceste Mravince i Žrnovnica u Ulici D. Markovića bb. Osim što za zahvat nije tražio građevinsku dozvolu, gradio je na površini koja nije u vlasništvu Grada već privatne osobe, branitelja Domovinskog rata, Drage Markovića.
Unatoč pravomoćnom Rješenju, sporni put i dalje na istom mjestu
Marković je slučaj uredno prijavio inspekciji koja je donijela rješenje o uklanjanju građevine i vraćanje u prijašnje stranje s rokom od pet dana.
- Ukoliko investitor ne ukloni građevinu i ne uspostavi prijašnje stanje u tom roku, radove će provesti druga osoba o njegovom trošku. Žalba protiv Rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, stoji u Rješenju izdanom 17. svibnja 2002. godine.
Investitor, odnosno Grad Solin, nije postupio po Rješenju, a građanin na čijem je zemljištu građeno još uvijek čeka na bagere Ministarstva.
Spomenimo i to kako je prilikom gradnje pristupnog puta, investitor doveo zaštitare da Markovića uklone s vlastite zemlje kako ne bi ometao radove. 2009. godine je Marković slučaj prijavio i USKOK-u i iako je utvrđeno da su odgovorne osobe Grada Solina radile bespravno i prekoračile svoje ovlasti, prijava je odbačena zbog zastare.
- Nedvojbeno je utvrđeno kako su odgovorne osobe Grada Solina samovlasno provele bespravnu gradnju pristupnog puta na predjelu Kučina, tj. bez pribavljanja lokacijske dozvole, čime su svakako prekoračili svoje ovlasti, jer ni jedan službenik državne uprave ili jedinica lokalne samouprave ne smije svjesno kršiti zakon. Isto tako, nije sporno da su radi takve gradnje čak platili zaštitarsku tvrtku koja je fizički uklonila Dragu Markovića sa sporne zemljišne čestice i tako omogućila sporno betoniranje ceste i polaganje odvodne cijevi.
Time je Dragi Markoviću kao osobi koja polaže pravo vlasništva na spornoj zemljišnoj čestici, a očito je i posjednik iste, uskraćeno pravo da svoje interese štiti u zakonom propisanoj proceduri izdavanja lokacijske i građevinske dozvole – stoji u USKOK-ovom rješenju.
Godinama je Marković odlazio u splitski područni ured građevinske inspekcije s upitom kad je na redu za rušenje, ali odgovor inspekcije je uvijek bio isti.
- Svaki put mi kažu "Ne možemo vam to reći, zovite Zagreb". Ja nazovem Zagreb, oni kažu sad ćemo im narediti i opet se ništa ne dogodi. Nakon mojih upornih inzistiranja, nakon deset godina je pročelnica ureda građevinske inspekcije u Splitu, Vesna Bućan, poslala inspektoricu koja vodi slučaj da postavi tablu o rušenju. Postavili su samo tablu, ne i traku, a ovi koji su inzistirali na izgradnji tog puta su tablu bacili, što je kažnjivo zakonom, ali nikom ništa. Radi se o korupciji s kojom se borim pola života. Ja sam bivši branitelj, koji radi i u kreditu sam, a oni žive na državnim jaslama. - kaže Marković.
Sramotna reakcija građevinskih inspektorica
Marković je, vidjevši koliku medijsku pozornost ima slučaj Žnjan, odlučio prošetati do splitske plaže i porazgovarati s građevinskim inspektoricama, koje su se na Žnjanu okupile u popriličnom broju. Naravno, ponio je i Rješenje o uklanjanju građevine, kako ne bi sve ostalo tek na njegovoj tvrdnji.
- Tražim da se nakon 15 godina sprovede pravomoćne rješenje Ministarstva koje splitska građevinska inspekcija uporno ne želi sprovesti. Došao sam vidjeti kad ću doći na red, da pravna država napokon počne raditi svoj posao zbog čega i postoji. - rekao je Marković tom prilikom.
Zatim se uputio do pet građevinskih inspektorica koje su nadgledale rušenje ugostiteljskih objekata na Žnjanu. Upitao ih je zašto građevinska inspekcija ne izlazi na teren, unatoč rješenju Ministarstva, na što je dobio tek podsmijeh i okretanje leđa.
Niti jedna od prisutnih inspektorica se nije pomučila niti pogledati papir koji je gospodin držao ispred sebe, a kamoli da će mu savjetovati kakve korake poduzeti kako bi riješio ovaj problem.
[fbvideo link="https://www.facebook.com/SolinLlVE/videos/1318326918295550/" width="500" height="400" onlyvideo="1"]
Da je pravda u Hrvatskoj spora za običnog građanina svima je poznato, ali ovakva otvorena bahatost građevinske inspekcije mnogo govori o njihovom odnosu prema radu, građanima i zakonima države koja ih plaća.
- Vi niste državne zaposlenice, je li? - čak ih je upitao građanin, vidno uzrujan njihovim ignoriranjem, na što su one jednostavno otišle.
Osim što ne provode zakon, ni sami ga se ne pridržavaju
Osim što se radi o pravom primjeru razloga ovakvog (ne)funkcioniranja državnog sustava, nismo mogli ne primjetiti "modni odabir" građevinskih inspektorica na priloženom videu.
Naime, prema Zakonu o zaštiti na radu, Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima i drugim pravilnicima, osim što svako gradilište mora biti propisno označeno i fizički ograđeno od okoline, na način da se zabrani pristup neovlaštenim osobama, sve osobe u krugu gradilišta moraju koristiti sva potreba propisana sredstva zaštite na radu. Odnosno, svi radnici, uključujući ovih pet inspektorica moraju nositi kacige i odgovarajuću obuću. Čini se da inspektorice nisu baš opterećene poštivanjem zakona, jer su redom na gradilište stigle u "casual" izdanju s tenisicama na nogama, a jedna je čak obukla i cipele s potpeticama. Da je koja brokva završila u tabanu, svima je dobro poznato tko bi plaćao bolovanje.
Radnici bez zaštite, gradilište bez oznaka
Tijekom našeg posjeta gradilištu ovog vikenda, primjetili smo da točno jedan radnik ima odgovarajuću zaštitu, a jedan objekt je fizički ograđen trakom. Niti jedno gradilište nije potpuno označeno prema zakonu. Po cijelom gradilištu nesmetano se voze automobili, a oko teških građevinskih strojeva okupili su se zainteresirani građani, radnici i vlasnici bivših ugostiteljskih objekata i građevinski inspektori, svi bez ikakve zaštite i ograničenja kretanja u krugu rada strojeva. Ne baš kako je zakon predvidio da izgleda jedno ozbiljno i legalno gradilište.
E sad se mi pitamo, kad splitska građevinska neće, hoće li druge inspekcije odraditi svoj posao pa kazniti nepoštivanje zakona? A možda i konačno provjeriti razloge iza nepostupanja po pravomoćnom rješenju Ministarstva punih 15 godina?
Prilikom pisanja ovog teksta smo pokušali dobiti i izjavu Građevinske inspekcije Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, ali do objave ih nismo uspjeli dobiti.
