U svojoj 66-oj godini života napustio nas je veliki hrvatski i svjetski borac, velikan svjetske borilačke scene 80-ih i 90-ih, Branko Cikatić. Najveći uspjeh u karijeri ostvario je osvajanjem prvog K-1 Grand Prix turnira 1993. godine kada je imao 38 godina. Japance je impresionirao svojim gardom, beskompromisnim mečevima a možda i najjači K-1 turnir ikada održan završio je s tri pobjede nokautom u jednome danu. U finalu je savladao velikog Ernesta Hoosta.
Branko Cikatić ostat će upamćen kao jedan od najtrofejnijih hrvatskih natjecatelja u borilačkim sportovima ikada.

Do osamnaeste godine stekao je crni pojas u taekwondou, karateu i plavi pojas u judu. Nakon toga počeo se baviti boksom, u kojem u 17 mečeva ostvaruje 16 pobjeda.
1980-ih se proslavio borbama u kickboksu i tajlandskom boksu. Među one rijetke koji su ga uspjeli poraziti su Dennis Alexio i Don Wilson. Tijekom 1980-ih osvajao je razne elitne turnire u muay thaiju te je pobjeđivao najveća imena tog sporta. Po dva puta osvajao je svjetsko i europsko prvenstvo u muay thaiju. Njegovo ime trasiralo je put mnogim hrvatskim borcima, pa tako i Mirku Filipoviću, kojeg su Japanci prihvatili upravo kao Brankovog nasljednika.

Godine 1989. njemački časopis “Karate Budo Magazine” dodijelio mu je nagradu “Zlatna rukavica” te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, iza njega su završili Jean-Claude Van Damme i Chuck Norris.
Iznenadio je svijet borilačkih vještina kad je u dobi od 38 godina osvojio prvi K-1 turnir nokautima u sve tri borbe. U finalu je dobio velikog Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio sa 38 godina i 208 dana te je do danas ostao kao najstariji borac kojemu je to uspjelo.

U amaterskoj karijeri skupio je 170 mečeva od čega 152 pobjede (138 nokautom). Stekao je akademsko zvanje diplomiranog profesora kineziologije, suautor je knjige “K-1” koja je postala obavezna literatura na Fakultetu športa i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Sarajevu. Okušao se kratko i u Hollywoodu gdje je glumio u filmu “Skyscraper” s Anne Nicole Smith.



Dobitnik je brojnih državnih odlikovanja od kojih se ističe ono predsjednika Franje Tuđmana koji ga je odlikovao Redom hrvatskog trolista za promicanje Hrvatske države u svijetu. Član je Kuće slave splitskog športa i Međunarodne Kuće slave borilačkih vještina.

Njegovi zdravstveni problemi krenuli su tijekom 2018. godine, kad je hospitaliziran zbog bolova u nogama. Stanje se pogoršalo kad je obolio od plućne embolije, a sve je rezultiralo sepsom. No, Brankov do tada jaki organizam nije se predavao te je on uspio preživjeti, unatoč malim šansama. Ipak, pred njim je bio dug proces oporavka, a osim toga je obolio i od Parkinsonove bolesti. Liječio se na više različitih lokacija, a posljednjih mjeseci bio je u svom solinskom domu, odakle je najavio kako mu se stanje popravlja. Nažalost, u posljednje vrijeme došlo je do pogoršanja i posljednje bitke koji “Tigar” nažalost nije uspio dobiti.

Branko se dugo borio za život, neki su liječnici čak i digli ruke od njega, otpustili ga iz bolnice da kod kuće provede zadnje dane, no Brankov jaki organizam i ljubav supruge Ivane, kćeri Lucije i Maje te sina Bruna vratili su ga u život. Na žalost ne zadugo. Hrabro srce je prestalo kucati…

Izraze sućuti obitelji Cikatić preko društvenih mreža izrazili su mnogi bivši i aktualni prvaci i velikani svjetskog borilačkog sporta poput Ernesta Hoosta, Semmya Schilta, Petera Aertsa, Mirka Filipovića i mnogi drugi.

Posljednje zbogom “Hrvatskom Tigru”, čovjeku neizmjerne borilačke karizme, snage, sportskom velikanu koji je bio i ostao uzor mnogim mladim borcima diljem svijeta.

Hvala ti za sve trenutke ponosa i slave. Počivaj u miru, šampione.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime