U razgovoru s legendom varaždinskog nogometa Draženom Besekom, Večernji list prisjetio se početaka seniorske karijere tragično stradalog nogometnog internacionalca i svagdje omiljenog dečka Nikole Pokrivača. Nikola je svojedobno u intervjuu za Večernji list izjavio kako mu je upravo Besek bio najdraži trener.
Dražen Besek, danas trener Varteksa, s knedlom u grlu prisjetio se svog nekadašnjeg učenika.
– Pogodilo me, ma sve nas je pogodilo. Tamo davno (u svibnju 2003., nap. a.) izgubiš “malog” Sabolčkog, a evo sada i Nikolu, to nije lako prihvatiti – priča još uvijek potreseni Besek, pa nastavlja:
– Nikola je sam bio zaslužan za svoju karijeru, on je sam trasirao taj svoj put. Stvar je u tome što smo ga mi (tadašnji stožer prve momčadi Varteksa) tada bili prepoznali. Budući da sam u to vrijeme gledao sve utakmice juniora i kadeta, uočio sam igrača kojega mi nitko nije bio preporučivao: ljevaka s dobrom motorikom i sa smislom za igru. On je već tada pokazivao neke stvari koje igrači prve momčadi nisu imali. I zato smo ga bili povukli “gore”.
Petica u Maksimiru
Pokrivač je za tadašnji Varteks debitirao 3. svibnja 2003. godine, kao 17-godišnjak, u utakmici Varteks – Zagreb 3:1, a prvi put u prvoj momčadi Varteksa osvanuo je 17. svibnja 2003. u utakmici Dinamo – Varteks 5:1.
– Mi smo tada imali momčad koja je već bila formirana i teško je bilo u nju upasti. Bili su to igrači koji su 2002. godine osvojili Kvarnersku rivijeru, bilo ih je dosta dobrih, a prostora za njih bilo je jako malo. Većina njih išla je na posudbe, a Nikola – nije. Nikola se zadržao u Varteksu. On je imao jednu značajnu prednost jer je bio ljevak, a mogao je pokrivati i pozicije veznog, i stopera i beka. Dakle, mogao je konkurirati za tri pozicije, i trebalo je samo pronaći na kojoj ga koristiti i imati strpljenja. Ja sam ubrzo bio otišao iz Varteksa, a on je nakon mene odigrao 70 utakmica za prvu momčad. Varteks mu je bio jako dobra odskočna daska. Meni je drago čuti o tome što se tada događalo oko Nikole, ali na žalost Nikole danas više nema – sjetno dodaje Besek i zaključuje:
– Ne volim si pripisivati zasluge jer znam da ni deset trenera ne može uništiti igračev talent i potencijal. Ja sam Nikolu samo mogao usporiti, a mi smo ga ubrzali. Imao sam veliki sentiment i naklonost prema mladim igračima, i dan danas ga imam. Onaj koji voli raditi i prihvatiti zahtjeve koje pred njega staviš – s njim je najljepše raditi. A toj generaciji bilo je vidljivo da ima puno želje za napretkom. Takav je bio i Nikola. Znate, prvo vidiš igrača, a onda vidiš kakva je osoba. A kad se to oboje poklopi, onda je on predodređen da uspije. Mlada osoba u najosjetljivijim godinama traži podršku. Najlakše ga je sputavati i maltretirati stvarima koje on ne vidi na taj način. Mi smo prije svega željeli stvoriti dobre osobe, a onda ako se još potrefi da je i dobar igrač – onda je to dobitna kombinacija. Kao što je to bilo s Nikolom.
Pokrivač je pravu prvoligašku afirmaciju doživio kod današnjeg izbornika Zlatka Dalića, tada najprije Varteksova sportskog direktora (u eri trenera Blaževića), a potom i trenera. Večernji list u broju od 26. studenoga 2004. – na Nikolin 19. rođendan – predstavio je Varteksov “dječji vrtić”: Vukman, Pokrivač, Ramadani, Mance, Novinić, Jertec, Plantić, Ipša, Golik.
– Dulje vrijeme govorim da Varteks mora dati priliku mladim igračima, dečkima koji su igrama i radom u mlađim kategorijama zaslužili da ponesu klupski dres i kao igrači prve momčadi. I kojima dres Varteksa nešto znači, koji nisu prolaznici. U Varteksu više nema krivih pogleda, dečki su ponajprije momčad – izjavio je tada Dalić.
A jeste li znali kako je nekada doista izvrstan branič i zadnji vezni Nikola Pokrivač u mlađim kategorijama bio ubojit – napadač? Ispričao je za Večernji list to Nikolin nekadašnji suigrač Gordan Golik.
– Nikola ničime nije bio opterećen: ni lovom, ni uspjehom, bio je totalno svoj. Opušten, nasmijan, duhovit, bez ikakvog pritiska da nešto mora. Baš pričam s prijateljima ovih dana, i onima iz Nikoline kasnije karijere, kada je već nešto stekao. On je uvijek bio isti: i kad je imao love, i kada smo kao klinci imali 10-20 kuna u džepu. I bilo nam je dovoljno, čak previše, jer smo se tada skupa učili životu, probijali se kroz njega. Mi smo tada imaIi svoje idole, Mumleka, Karića, Sabolčkog, Hrmana, Bjelanovića, kasnije Šafarića..., i željeli smo igrati samo u Varteksu – kaže Golik i nastavlja:
“Imamo ga!”
– Nikola je imao nevjerojatnu nogometnu inteligenciju, u prepoznavanju situacija na terenu bio je vrhunski. I da, kad je počeo igrati, bio je čista špica! Do kadeta je zabijao po dvadesetak golova po sezoni, a budući da su se u to vrijeme tražili brzi napadači – a on nije bio odveć brz – pronašli su mu poziciju u veznom redu i na stoperu, upravo zbog te sportske inteligencije koju je posjedovao.
Golik se prisjetio jedne od brojnih anegdota s Nikolom Pokrivačem.
– Kako je Nikola bio rođena špica, uvijek je na treningu trpao golove. I onda se u svijetu nogometa pojavi Klaas-Jan Huntelaar koji je isto trpao golove k’o lud. I ja sam Nikolu na svakom treningu zvao Huntelaar. Ode Nikola u Dinamo i igraju Ajax – Dinamo onu čuvenu utakmicu u Amsterdamu. I zovem ga prije tekme: “Nemoj se vraćati doma bez dresa Huntelaara!” I gledam tekmu na TV-u i Dinamo pobijedi. Svi trče slaviti pobjedu, a Nikola trči prvo u svlačionicu! I za 10 minuta zove on mene i viče mi u telefon: “Imamo ga, imamo ga!” On je prvo išao po Huntelaarov dres za mene pa onda slaviti. Dan danas imam taj dres doma – suznih očiju ispričao je Gordan Golik.
