Da nije bilo dragovoljaca Hrvatska ne bi bila obranjena, a u konačnici ni priznata kao samostalna država.
Događaj od 18.12.1991. godine koji je itekako značajan za obranu Splita, a u kojem su 24 škverska dragovoljca iz 114. brigade ZNG-e bila zatočena u Ratnoj luci Lora koju je u to vrijeme držala okupatorska JNA zajedno s četnicima i niškim specijalcima, nažalost nije tema hrvatskih udžbenika i o njemu se vrlo malo zna. U jeku velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok se Hrvatska još borila za međunarodno priznanje, a mnogi se Hrvati premišljali ima li smisla oblačiti hrvatsku odoru,hrvatske vlasti i srpski pobunjenici potpisali su u studenom 1991. godine.
Žitnički sporazum. Prema tom sporazumu, dogovoreno je da hrvatske vlasti mogu preuzeti oružje i streljivo u Lori, a koje je JNA nezakonito oduzela od hrvatskih vlasti u svibnju 1990. godine.
Ubrzo je, danas pokojni Stipe Bilokapić, zapovjednik 1. bataljuna 114. brigade ZNG-e, okupio 22 dragovoljca i pridodao im dva radnika Brodogradilišta Split.
Zapovjednik grupe Goran Kosor prisjetio se jednom prilikom za medije:
– Grupa se presvukla u odore Civilne zaštite 18. prosinca 1991. ujutro, te se čekala zapovijed za pokret koja je došla oko 13 sati. Neprijatelj je na sve načine odugovlačio početak, no konačno smo u koloni po jedan, uz temeljit pretres ušli u Loru i odvedeni do skladišta koji se nalazio na sjevernoj strani, uz cestovnu i željezničku prometnicu koja je vodila do same obale luke.
Kamioni su ulazili po jedan, kad jednog nakrcamo, on napusti Loru i tek onda je mogao ući drugi. To vrijeme smo koristili za pauzu, a kamione smo punili u rekordnom vremenu, kao da smo osjećali da ne može sve ići glatko. Nakon natovarenih sedam kamiona došlo je do prekida rada – sjeća se Goran Kosor.
U jednom trenutku, ‘niški specijalci’, njih desetak, bez ikakvih oznaka pripadnosti i činova, do zuba naoružani, stavili su škverske dragovoljce pred zid skladišta, potom ih zatočili, te je počelo maltretiranje i ponižavanje. Pukovnik koji je u ime JNA nadgledao ukrcaj nije imao nikakav utjecaj na ‘niške specijalce’.
Uskoro je počela padati kiša, a pao je i mrak. S mrakom dolazi i do sukoba JNA s Hrvatskom vojskom. Negdje oko 19 sati počela je provokacijska pucnjava od strane JNA prema pripadnicima 1. bojne 114. brigade koji su ratnu luku Lora držali u okruženju.
– Nažalost, naši suborci s druge strane žice su zbog nekoordinacije uzvratili, te je došlo do oružanog sukoba u kojem su s naše strane u Loru dolazili trombloni i minobacačke mine. Pucnjava je trajala duboko u noć, kada su nas automatima natjerali u blatnjavi usjek pruge, kojim smo puzali prema istoku, gdje su nas zatvorili u skladište konzervi i nastavili maltretirati i provocirati, spominjući u psovkama Njemačku i Genschera.
Govorili su nam: “koliko značite svojima kad su satima pucali i po vama” – prepričao nam je mučne događaje iz teške prosinačke noći Goran Kosor.
Ovi su škverski dragovoljci zarobljeni u Lori prilikom preuzimanja oružja Teritorijalne obrane: Uz Gorana Kosora, zarobljeni su bili i Jerko Letica, Ivica Bubić pok. Mate, Frano Delić, Branko Mužinić, Toni Jurašin, Ante Kušeta, Pero Škarica, Ivica Bubić pok. Davora, Stipe Knezović, Tihomir Buković, Jure Rađa, Vlado Bilobrk, Jakov Vujević, Miljenko Šućur, Neno Kuzmanić, Milenko Brdar, Pero Rogošić, Nikola Jurišić, Marko Brković, Tonči Boić, Joško Tadić, Marko Milić i Jadranko Krčum.
Pukovnik Jadranko Krčum kao član zapovjedništva 114. brigade ZNG pridodat je Kriznom štabu gdje ga pok. Zvonko Puljić imenuje za predstavnika Kriznog štaba za izuzimanje naoružanja i materijalnih sredstava iz Divulja i Lora.
„ Početkom prosinca 4 ili 5 puta u hotelu Marjan vršeni su pregovori s predstavnicima JNA iz Lore o načinu i vremenu preuzimanja oružja. Osobno sam ih vozio iz Lore do hotela i natrag. Prvo premještanje dijela naoružanja bilo je iz skladišta u Divuljama do centralnog u Lori 10.12.1991. godine, a 18.-og smo prvi put ušli u Loru i izuzeli dio naoružanja koje sam popisao, no tada su nas zarobili. Javio sam Zvonku Puljiću situaciju nakon toga su mi stanicu oduzeli a mene odveli na saslušanje i nakon kratkog vremena vratili među suborce s kojima sam ostao do kraja.“- prisjeća se Jadranko Krčum.
Uz škverane bili su dragovoljci- vozači iz Jadrantransa i kao njihova pratnja dragovoljci iz tadašnje Općine Split koji su tamo postavljeni poradi novog ustroja ili kako bi tada rekli – mjenjanja od prijeratnog, svjetonazorskog i nacionalnog smijera. Birali su se samo provjereni i odani kadrovi jer u to doba nije bilo puno ljudi kojima se moglo vjerovati. Zloglasni KOS ( kontraobaviještajna služba JNA ) bila je na vrhuncu moći. Prije nego bi Hrvat potpisao pristupnicu kojoj postrojbi već bi njegovo ime zajedno s ostalim dragovoljcima bilo na stolu u Kninu i Beogradu.
Jedan od tih domoljuba je i današnji državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Tomislav Mihotić koji svjedoči; „ Kao pratnja bio sam u jednom od kamiona koji su ušli u Loru po naoružanje koje su ukrcavali „ škverski dragovoljci „. Na izlasku, prije kapije Lore niški specijalci izvukli su nas iz kamiona, stavili pred zid i držali na nišanu svojih strojnica. Uz kišu koja je neumorno padala počeli su fijakati meci sa svih strana i naše i njihove. Gledao sam gdje je more i računao kakve su mi šanse za bijeg, plivajući ili roneći. No to nije bilo realno jer sam imao oko 100 metara brisnog prostora kojeg ne bi bježeči preživio. Nakon nekog vremena situacija se primirila i na našu sreću pusti li su naš kamion iz Lore. Nismo stigli ni do kraja Hajdukovog stadiona, pucnjava je ponovo počela i naši su ostali unutra zarobljeni i zadržani do ranih jutranjih sati. Zvao sam Zvonu Puljića ondašnjeg šefa Kriznog štaba da obustavi pucnjavu da netko naš ne strada od naših metaka i granata. Po osobni automobil kojim sam taj dan došao na akciju vratio sam se nakon što je JNA napustila Loru, al je isti bilo izrešetan i neupotrebljiv. Inače u sjećanju mi se još usjekla jadikovka oficira JNA. Kako smo imali viška vremana čekajući krcanje kamiona pričali smo s visokopozicioniranim oficirima JNA koji su nam se jadali i naglas razmišljali trebaju li napustiti Split i što će biti sa članovima njihovih obitelji koji se nisu odlučili preko Livna bježati u Srbiju. Njihovu komunikaciju prekinuo je strah od niških specijalaca koji su tada očito vladali Lorom.“
Idućeg dana u ranim jutarnjim satima grupa je živa i zdrava napustila Loru. Dio razloga što su ostali svi živi i neozlijeđeni pripada i Španjolcu, promatraču Europske zajednice, koji se nijednog trenutka nije odvajao od njih iako su ga ‘niški specijalci’ u više navrata pozivali na sigurno.
Kasnije se ispostavilo da je okidač iznenadnom zarobljavanju škverskih dragovoljaca bilo stradavanje petorice pripadnika JNA u raketnoj bazi Žrnovnica kao i gubitak raketne baze JNA u ovom mjestu pored Splita.
Sutradan se nastavilo s preuzimanjem, ali ovog puta u Loru nisu ulazili hrvatski vojnici već pripadnici Civilne zaštite Brodograđevne industrije Split.
Hrabrost ovih ljudi omogućila je dodatno naoružavanje slabo naoružane mlade hrvatske vojske kao i formiranje novih postrojbi.
Ante Sanader ,današnji potpredsjednik Hrvatskog sabora, a tadašnji aktivist, predsjednik MZ Kaštel Gomilica i zapovjednik njene vatrogasne postrojbe: „ Prateći i sudjelujući u događanjima te turbulentne 1991. godine, posebno u našem bazenu s odmakom od 31. godine bilo bi u najmanju ruku nečasno, nemoralno i neljudski ne staviti dragovoljce Domovinskog rata na tron pobjednika jer su ti ljudi ranije od svih stali na branik Domovine, prije uspostave pravnih i organizacijskih struktura države i zaustavili srbo-četničku i jugoslavensku agresiju i stvorili preduvjete za priznanje Hrvatske države.Stavili su svoj život na kocku u obrani svoje Domovine i slobodu svog naroda. Bez kalkulacija, bez jamstva. Da nije bilo dragovoljaca Hrvatska ne bi bila obranjena, a u konačnici ni priznata kao samostalna država.Oni su bili temelj stvaranja vojne sile koja je do koljena porazila neprijatelja i stavila točku na našu hrvatsku slavnu pobjedničku povijest“
Sudionici događaja zajedno sa svojim suborcima iz „ škverskog bataljuna „ svi članovi Udruge veterana Domovinskog rata „ Brodosplit „ ove su se kao i svake godine do sada prisjetili tih dana ponosa i slave. POPIS IZUZETOG ORUŽJA IZ LORE
