Tomo Matiaca, pradjed Jorgea Luisa Subiabrea Matiache, 1903. godine otisnuo se zajedno s mnogobrojnim kaštelanskim sudbinama preko Atlantika u nepoznato, u potrazi za golom egzistencijom; započinjući u konačnici „novi život“ u Patagoniji na jugu Čilea (Punta Arenas).
Upravo je on, ostavivši pečat identiteta hrvatskog čovjeka iz Dalmacije „na kraju svijeta“ bio osnovni kreativni poticaj za realizaciju ove izložbe. Povratak njegovog praunuka u zavičajni Kaštel Lukšić, neprekinuti je niz identitetske navezanosti na prostor iz kojeg je korijenski poniknuo piše matis.hr.
Izložbom „TAMO GDJE SU MOJI KORIJENI“, Jorge Luis Subiabre Matiacha je na 49 fotografija prikazao prvu i drugu generaciju Hrvata useljenika iz Čilea, vizualno upotpunjujući postav mozaikom fotografija iz obiteljskih albuma, ali i hrvatskih asocijacija i udruženja tog vremena; poput vatrogasnog društva „Spasitelj“, gimnastičara iz udruženja „Sokol“, dobrotvornog društva „Slava“ osnovanog davne 1894. godine, hrvatskih kopača zlata iz pustinje Atacama.
Fotografije korištene za izložbu ustupljene su od slijedećih institucija i privatnih zbirki: 4ta Compañía de Bomberos de Punta Arenas “Bomba Croata”, Museo Regional de Iquique, Sr. Hrvoj Ostojić Perić, Consul de la República de Croacia para las regiones de Tarapacá y Arica y Parinacota, Sociedad Croata de socorros mutuos Antofagasta, Sr. Marco Buzolic, Consul de la República de Croacia en Antofagasta, Copiapó y Coquimbo, Familia Subiabre Matiacha, Biblioteca Nacional de Chile, CPEAC (Círculo de Profesionales y Empresarios de Ascendencia Croata), Museo Regional de Magallanes i Repozitorij Instituta za migracije i narodnosti (Zagreb, Hrvatska).
„Migracije generalno fasciniraju, one nas upućuju na konstantnu dinamiku i čovjekovu potrebu za životnom realizacijom, za otkrivanjem „drugačijeg i boljeg“ svijeta.
Motivi migracija su različiti, od ekonomskih, političkih pa sve do avanturističkih; smatram kako se prvenstveno radi o hrabrim ljudima koje je ili nevolja ilii entuzijazam odveo daleko od kuće. Hrvatski jezični izričaj poistovjećuje kuću i u kontekstu države, a za kakvu istoznačnicu stoljetno koristi naziv Domovina“; istaknuo je voditelj Podružnice Split Ante Ćaleta, na otvorenju izložbe, čestitajući Jorgeu Luisu Subiabreu Matiachi na kontinuiranom promicanju hrvatske kulture i identiteta u Čileu, zajedno s grupom mladih i odvažnih entuzijasta iz Hrvatskog doma u Punta Arenasu.
Današnje čileansko društvo satkano je u mozaiku multikulturalnosti, a Hrvati i njihovi potomci su dio te lepeze. Prenoseći dio svog identiteta, u društvenom, znanstvenom, političkom, religijskom i gastronomskom kontekstu obogatili su svoju „novu Domovinu“ Čile; nadahnutim slovom apostrofirao je idejni realizator, protkan emocijama što se izložba otvorila u Kaštel Lukšiću, na pradjedovom ognjištu.
Duh originalnosti vizualnog identiteta izložbe u obliku spiralne zavojnice genetskog DNA kojom dominiraju hrvatske kockice, umjetnički je osmislila Blanka Šestan iz Studija dobrih ideja u Zagrebu, čime je i slikovito istaknuta trajna i neprekinuta navezanost generacija hrvatskih iseljenika s Domovinom.
Uz nazočne polaznike učenja hrvatskog jezika iz Južne Amerike, prostor galerije kaštelanskim nošnjama upotpunili su članovi KUD – a 7 Kaštela, dok je glazbeni narativ akustičnom melodioznošću obogaćen ženskom klapom Ventula.
Splitsko dalmatinska županija i Grad Kaštela potpomogli su realizaciju i ovog projekta Hrvatske matice iseljenika, cijeneći važnost promoviranja tema kojima se ističe navezanost Domovine s rasutim hrvatskim bićem, sve u sklopu županijskog programa POVRATAK KORIJENIMA. Dožupan Splitsko dalmatinski Stipe Čogelja, primio je istog dana idejne realizatore izložbe u svom kabinetu. Izložbu možete pogledati u Dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću do 03. lipnja 2024. godine.
