Postolje je važno, i mi i dalje imamo priliku za popeti se na njega. kao treći doduše, ali zar nismo govorili otprilike ovako: Važno je samo proći grupu. Onda smo prošli grupu i govorili kako smo velik uspjeh već ostvarili. Jer neki nisu prošli grupu nakon natjecanja u skupinama, Belgija i Njemačka primjerice. Onda smo prošli japance.
Onda smo bili u deliriju i čekali Brazil. Onda smo prošli Brazil. Onda smo rekli kako više nismo hit reprezentacija nego standard. Onda smo čekali Argentinu ponosni što smo u kvartetu odabranih, što mnogi nisu, što smo izbacili Brazil. i onda smo dobili po repu od Argentine. Ali, ne bi dobili po repu da nije suđen kontroverzni penal. Ili nepostojeći kako hoćete.
Talijanski sudac nije htio pomoć VAR sobe, zapravo nije imao muda preispitati svoju odluku. Možda zato što talijanska reprezentacija opet propušta World cup, svjetsku smotru najboljih. Nisu opet ni među 32 reprezentacije, a mi smo među četiri, možda čak i treći. Na žalost, protiv Messija ne možete, on je klasa za sebe, poseban, jedinstven pa čak i najbolji ikad. Govorit će mnogi kako smo u šest susreta do predstojeće subotnje utakmice samo jednom pobijedili u 90 minuta igre, ili i nakon produžetaka, ali ovdje se ne broje pobjede, nego prolaz i plasman. A mi smo treći ili četvrti na svijetu.
Mala Hrvatska velikih nogometnih postignuća. Čuda su još veća kad tomu pridodamo rukomet i vaterpolo kao kontinuitet dobrih nastupa na velikim natjecanjima. Tko bi glup imao negativan komentar? Jest, nismo se sastavili nakon penala, nismo zaustavili Messija ni družinu, jest zabio nam je dva puta Julijan Alvarez. E pa šta? Pa koliko nam je posljednja tri tjedna ova naša reprezentacija dala uživanja, gušta, navijanja? I pobjeda. Jer prolaz i jest pobjeda. Igrao je i zabijao Livaja, vidjeli smo i neke bivše Hajdukovce u akciji, Niksija, Juranovića, Pašalića, Perišića... Na koncu i Dalića koji je igrao za Hajduk. Čupali smo kosu i vrištali od sreće. Vrhunski smo, ali Argentina je bolja.
Osobno potpisujem da Maroko danas izbaci Francusku. Dosta mi je tih dosadnih francuza koji nam stalno nabijaju kompleks. Oni su nogometni Roger Federer. Nikad kraja brate. Budimo realni, nije to samo Francuska, niti je to samo Engleska. danas u 20 sati tako Maroko igra utakmicu života. Polufinale svjetskog prvenstva. Koma. Nikad niti jedna afrička reprezentacija nije bila tako daleko. Ljudima nitko do sada nije na ovom svjetskom prvenstvu zabio gol! Nisu im uspjeli zabiti Španjolska, Portugal, Belgija... Ni Hrvatska. Kad su primili protiv Kanade pogodak bio je autogol...
Pokazali su Marokanci da se znaju braniti, učili su to i u europskim klubovima gdje neki igraju. Mbappe, Giroud, Griezmann i društvo mogli bi naići tako na nagaznu minu. Jer, ovdje se radi o nacionalnom ludilu koje će pokrenuti brojni navijači na tribinama. Hakimi, Amrabat i Ounahi možda su spremni za još jednom svoju naciju odvesti u delirij.
Na noge se diže cijela Francuska, 10 000 policajaca mora na ulice, samo u Parizu bit će raspoređeno njih 5 000 kako bi spriječilo nerede koje izaziva marokanski narod nakon svake pobjede. Gledamo napeto još jednu ludu završnicu Mundijala. Tko će Argentini u nedjelju, a tko nama u subotu?
