Tko će Hrvatsku ove godine predstavljati na Eurosongu saznat ćemo uskoro. Bliži nam se Dora, a među brojnim glazbenicima, svojom se pjesmom ističe i Stela Rade. Predstavit će se pjesmom „Nema te“ koja spaja emociju sevdaha i suvremenog etno izričaja. „Nema te“ govori o gubitku, tišini i unutarnjoj borbi, ali i o snazi koja se rađa kada čovjek ostane sam sa sobom. To nije pjesma patnje, nego sazrijevanja – emotivna i iskrena, ali usmjerena prema unutarnjem rastu, a ne očaju.
Razgovarali smo s mladom umjetnicom koja nam je otkrila što ju je potaklo da se prijavi na Doru, ali i što publika može očekivati od njezinog nastupa. A kroz koji dan ćemo vidjeti hoće li upravo ona biti ta koja će Hrvatsku predstaviti na Eurosongu...
Što vas je potaknulo da se ove godine prijavite na Doru?
„Potaknula me upravo pjesma „Nema te“. Sjedili smo u kafiću Anja Grabovac, Jan Jakovljev i ja. Rekli su mi da imaju pjesmu za mene. Na prvo slušanje, krenuli su trnci i osjetila sam neku intenzivnu emociju. Odjednom sam samo rekla: Ljudi, ja s ovom pjesmo želim na Doru.“
Kako bi u nekoliko riječi opisali pjesmu s kojom se predstavljate?
„Ljubav, emocija i snažna energija, pjesma koju svatko može doživjeti i shvatiti na svoj način.“
Koliko je ova pjesma osobna i koliko se razlikuje od svega što ste dosad radili?
„Ovo je jedna od nekoliko mojih pjesama koju nisam pisala sama, dakle nisam autorica. Ipak, pjesma „Nema te“ je u meni izazvala najveću emociju i snagu, najveću želju za izvođenjem. Od početka imam osjećaj da je Bog kroz Anju i Jana tu pjesmu namijenio meni. Što god kažem po pitanju toga, zvuči pretjerano i suludo jer instinkt i akciju oko te pjesme ne mogu riječima opisati. Cijela ova priča je više od same pjesme.“
Je li pjesma od početka bila zamišljena za Doru?
„Nije pisana za Doru, ali su autori imali negdje u glavi da bi se s time netko mogao prijaviti. Sve je nastalo iz ljubavi prema glazbi, ali putem smo zajedno i prirodno donijeli „odluku“ da ćemo ju prezentirati upravo na Dori. Kad sam čula prvu verziju, odnosno demo uz gitaru i Anjin glas – imala sam u glavi aranžman i znala sam da ćemo ići u smjeru koji je, po meni, prikladan i za samu Doru/Eurosong.“
Što publika može očekivati od vašeg scenskog nastupa?
„Mislim da će nastup, s obzirom na način na koji je nastala ideja, pratiti pjesmu najbolje moguće. Iako je balada, bit će dinamičan – cijeli moj tim (pa i neki drugi ljudi koji su putem odlučili pomoći) ima prste u tom nastupu, uložili smo puno vremena i ljubavi.“
Koliko vam je važna vizualna priča u odnosu na samu emociju pjesme?
„Važno mi je jer je Dora/Eurosong upravo to – auditivno i vizualno iskustvo. Ipak, kao što sam rekla, nastup nema smisla ako ne prati emociju pjesme pa sam se time vodila. Mislim da smo uspješno povezali jedno i drugo.“
Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima koja Dora nosi?
„Ma lagano, obećala sam samoj sebi da mi je jedino bitno da uživam u ovom novom glazbenom i životnom iskustvu. Dora je jedan od koraka u mojoj karijeri i želim je se sjećati na najbolji mogući način. Naravno da želim na Eurosong, to je iskustvo života i bila bih najponosnija da odem, ali sam u redu s bilo kojim drugim scenarijem. Ljudi će uvijek komentirati i očekivati od mene različite stvari, a ja sam naučila da ne mogu svima udovoljiti. Zato, radim ono što mene čini sretnom, a tad će doći ono što je najbolje za mene.“
Čitate li reakcije publike i komentare ili se trudite držati distancu?
„Čitam jer ima puno predivnih komentara i najradije bih svakome osobno zahvalila i dala do znanja koliko mi znači podrška. Ipak, s druge strane, ponekad naiđem na ružne i zle komentare koji mi znaju uzeti fokus s ovih lijepih. Učim se ne shvaćati ih osobno, ali previše sam emotivna i empatična pa znam overthinkati na svoju štetu. Kako god bilo, ne želim držati distancu od ljudi koji izdvajaju svoje vrijeme da pogledaju neki moj sadržaj i podrže lijepim komentarom.“
Što vam je danas važnije u karijeri – autentičnost ili širi uspjeh?
„Zauvijek biram autentičnost jer što će ti uspjeh ako to nisi ti, onaj pravi ti. Uspjeh ne treba požurivati, on će doći ako dovoljno dugo ostaneš ti.“
Imate li neki mali ritual prije izlaska na pozornicu?
„Ono što je tad najveća borba – ostati u trenutku, ne razmišljati o tekstu/koreografiji i o tome tko te gleda. Istinski uživati u nastupu i osjetiti ga.“
Što bi voljeli da publika ponese sa sobom nakon vašeg nastupa?
„Jako puno emocija, ali pozitivnih. Hoću da možda puste koju suzu, ali da budu jako sretni i ponosni, a da ne znaju ni zašto. Samo da to osjete.“
Kako vidite sebe i svoju glazbu nakon Dore, bez obzira na rezultat?
„To se kod mene nikad ne zna, točnije ne znam ni ja u ovom trenutku. Imam dosta pjesama koje moram dovršiti, a ima ih u raznim stilovima. Svakako ću izbaciti svoj prvi album koji bi mogao razjasniti i MALO definirati moj pravac. Ono što se nikad neće promijeniti je to da ću imati i lude brze pjesme, ali i emotivne balade. Bit će harmonike, ali i neće biti harmonike.“
