Hoće li nas izvanredna uprava Agrokora spasiti te konačno potpisati nagodbu ili će se morati ići u više od 70 stečajeva, u bezdan u kojem se mogu izgubiti tisuće radnih mjesta, trenutno povećati državni deficit, smanjiti porezne prihode i ugroziti još više selo u Slavoniji gdje oko 60% poljoprivrede je na neki način vezano uz Agrokor?
Svima je poznato iz nezavisnog izvješća revizora PWC-a, koje je angažirala izvanredna uprava kako su na 31.12.2016. Todorićeve obaveze bile oko 57 milijardi kuna a imovina 42 milijarde te je visina gubitka iznad visine kapitala oko 14,5 milijardi kuna. Međutim, Todorić je lažirao izvješća uz pomoć revizorske kuće Baker Tilly Hrvatska, koja je za taj angažman godišnje dobivala oko 5 miliona EUR-a, te su naveli kako umjesto minusa u bilanci postoji plus od 7 milijardi kuna.
Što je sve Todorić radio da se dovede u takvu situaciju (1-3 na gornjem grafu) pojasniti je jednostavno: nije prikazao u financijskom izvješću kredite koje je uzeo od raznih banaka i to u iznosu 3,9 milijardi kuna te je sakrio troškove kao da nisu nastali u iznosu od 2,3 milijarde kuna, a bilo je i puno drugih kreativnih financijskih rješenja. Između ostalog je sebi osobno je isplatio 650 milijuna kuna (oko 87 milina EUR-a) iz koncerna Agrokor i s tim je radio što je htio, kupovao nove vrijednosne papire i trošio. U to isto vrijeme dok su mali OPG-ovi na rub egzistencije i pred stavljanje ključa u bravu, Todorić im ne vraća njihovih 21 milion EURA već i dalje diže novce iz Agrokora i dalje „investira“.
U očekivanju potpisivanja nagodbe
Jednostavnim jezikom to bi bilo kao da kupite na kredit stan i auto pa onda potrošite cijelu plaću na ostale kupovine odjeće, izlske itd. Nestane vam novaca za otplaćivati ratu kredita za stan i auto, a nemate više ni za hranu, režije pa krenete dalje posuđivati, idete od susjeda do susjeda i notorno lažete da niste posudili od drugih te da ćete brzo vratiti novce jer imate samo „mali trenutni“ problem. Sad zamisle što bi vam se desilo da ste toliko potrošili i posuđujete dalje? Imali bi posla sa blokadom, tužbama, ovrhom, policijom, zatvorom etc. Ili da je vaš susjed to sve isto napravio pa vam „prodaje priču“ kako sve što je stvarao zadnjih godina poklanja državi?
U Hrvatskoj je oko 325.000 blokiranih građana za puno mane iznose, a svi su u očekivanju potpisivanja nagodbe kojom bi se konačno stabiliziralo gospodarstvo usred financijskih potresa koji vladaju zadnjih godinu dana nakon što je agencija za kreditni rejting Moody u veljači 2017. objavila da je koncernu Agrokoru, koji je obuhvaćao oko 160 poduzeća, siguran stečaj za čim je uslijedio pad vrijednosti obveznica Agrokora za 71% te slom na zagrebačko burzi. Kakav je kaos nastao u financijskom svijetu znaju najbolje financijaši: vlada se je našla pred praznim policama Agrokora, 60.000 radnika je trebalo na ulicu te oko 150.000 zaposlenih kod dobavljača je također bilo ugroženo i to sve pred turističkom sezonom od koje cijela Hrvatska živi. Sami dobavljači su bili financijski do krajnjih granica iscrpljeni jer im je Todorić produžio rok plaćanja za robu koju su isporučili na 90 dana, pa na pola godine te još nekim kreativnim prijedlozima i dulje, tako da je kod mnogih a naročito kod mikro OPG-ova bili pitanje dana i sata kada staviti ključ u bravu. Također je prijetilo trenutno povećanje proračunskog deficita između 1,1 i 1,2 posto BDP-a te smanjenje poreznih prihoda za 2016 od 3,5%-4,2%.
Lažirana izvješća
Ono što je najviše prestravilo financijski svijet je zapravo što se ne bi radilo o jednom stečaju već više od 70 stečajeva! O kakvoj se stravi i užasu radi možemo slikovito objasniti kao da umjesto jednog požarišta morate gasiti njih 70 ili ići boriti se na 70 otvorenih bojišnica! Vlada je po hitnom postupku u veljači sazvala sastanak na koji je pozvala nestranačke savjetnike koji imaju iskustva sa Londonskim tržištem novca, te američkim tržištem novca te zahtijevala hitnu razradu ideje kako pomoći Agrokoru. Međutim tokom analiza je zaključeno da su toliko lažirana izvješća da se Agrokoru ne smije više posuđivati novac. Da se ne bi krenulo sa velikom brojem stečajnih postupaka koji jako drugo traju u praksi i tokom kojih dobavljači čekaju godinama da dobiju neki novac, došlo se je do ideje da se napiše Lex Agrokor koji bi se omogućilo trenutno punjenje polica pred turističku sezonu, zadržavanje svih radnih mjesta te vraćanje duha malim dobavljačima odmah a srednjim i velikim dogovorenim tempom.
Lex Agrokor je imao bar devet varijacija dok ga konačno nije izglasao i potvrdio Hrvatski Sabor, potvrdio i hrvatski Ustavni sud te sud u Engleskoj. Izvanredna uprava je napravila što je obećala: isplatili su 100% duga malim OPG-ovima te 50% srednjim i velikim dobavljačima prije propisivanja nagodbe a dogovoreno je do 70% nakon potpisivanja nagodbe. Tko dobro dobavljači u nekom stečajnom postupku u Hrvatskoj nikada nisu prošli i isplate su bile u prosjeku oko 35-50% duga u isplatnom roku od par godina.
Pritisak zbog dobivanja boljih uvjeta
Savjetnici, koji su od početka jasno rekli kako se moraju prvo zaštiti najmanje te im se isplatiti 100% duga, a ostalima se mora isplatiti minimum koji se dobiva u drugim stečajevima u Hrvatskoj, ti isti savjetnici su izloženi neviđenoj medijskoj i političkoj hajki, a naročito oni koji su direktno pregovarali sa dobavljačima. Pretpostavlja se da je hajka organizirana od strane Todorićeve obrane i PR službi pa čak možda i nezadovoljnih vjerovnika nebi li vršili pritisak na upravu i dobili bolje uvjete. Naime, sam odvjetnik Čedo Prodanović je najavio kako će se obrana Todorića zasnivati na kriminalizaciji zakona, kriminalizaciji pisaca zakona te provoditelja Lex Agrokora ne bi li se umanjila Todorićeva krivnja kada dođe na sud.
Međutim, izvanredna uprava je svemu odoljela.
Najuži tim savjetnika, iako školovani i sa svjetskim iskustvom, pristao je na domaće tarife te je njihova satnica 2-2,5 puta manja od satnica stranaca a čak 5 puta manja od najviše satnice stranaca. Zaista je pitanje koliko su to još trebali smanjiti satnice ne bi li izbjegli koordinirani linč javnosti, zar mogu uspjeti na Wall Streetu, New York a kao povratnici u Hrvatskoj ne? Unatoč svemu, na restrukturiranju i dalje sudjeluje više od 140 savjetnika, od kojih 56 %domaćih te 44% stranih. Ne samo da su satnice, kako smo naveli, primjerene radu i čak umanjene te odrađene, što je i premijer potvrdio pregledavši izvješće o satnicama, već su i cjelokupni troškovi restrukturiranja svedeni sa uobičajenih 3,7% na 1%, upravo zbog angažmana i hrvatskih savjetnika. A što je bitno za prepoznati da nikada u novijoj povijesti Hrvatske nije tolika količina profesionalaca i pameti Hrvatske bila koncentrirana na jednom mjestu kao u slučaju restrukturiranja Agrokora i za to se treba odati posebno priznanje!
Što će odlučiti političke scena?
Još jedno priznaje se mora odati izvanrednoj upravi: iako su znali za sve manipulacije Todorićevog tima ni u jednom trenu nisu primijenili taktiku omalovažavanje po medijima suprotne strane jer to jednostavno nije profesionalno i nije dio njihovog posla, bez obzira što su upoznati sa svim detaljima koji su opisani i predani u prijavama DORH-u.
Nitko ne želi da se cijela Hrvatska gurne u ekonomsku agoniju jer se je on zadužio 57 milijardi kuna i to ne može vratiti pa sad više od 70 stečajeva moramo pokrenuti! Proces restrukturiranja je već sada dosta dobrog donio kako za male OPG –ove tako ia za srednje i velike dobavljače a naročito za zaposlenike. Pred nama je da vidimo u sljedećim danima hoće li politička scena te svi sudionici pregovora prepoznati važnost potpisivanja nagodbe za hrvatsku ekonomiju.
