Jedna od zanimljivijih sastavnica Projekta poboljšanja vodno - komunalne infrastrukture na području gradova Solina i Splita te općina Klis, Dugopolje i Podstrana, ukupne vrijednosti 1,420 milijardi kuna bez PDV-a, nešto manje od 200 milijuna eura, je i šetnica od Duilova do Stobreča u dužini od 1.713 metara u čijem trupu će biti dva cjevovoda odvodnje i jedan vodopskrbni cjevovod. Poznato je da je nositelj projekta tvrtka Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split te da se 68.71% financira sredstvima EU Fonda, a preostalih 31.29% sredstvima domaćeg javnog sektora.
Prije manje od mjesec dana potpisan je tako ugovor o izvođenju "Spoja sustava odvodnje južnog sliva Grada Splita na UPOV Stupe i dogradnja podmorskog ispusta Stobreč" između ViK-a i Strabaga d.o.o. iz Zagreba i Pomgrad inženjeringa d.o.o. iz Splita, vrijednosti 41,8 milijuna eura. Radovi bi trebali biti gotovi za manje od tri godine. Planirani rok dovršetka radova je 33 mjeseca, a sama šetnica od Duilova do Stobreča vjerojatno i prije.
Nanovo iskrslo pitanje
Dugo su to Splićani čekali, ali je i nanovo iskrslo pitanje koliko će šetnica biti sigurna za građane jer postojeći klif se odranja, vidljivo je svima. Iz ViK-a saznajemo da će se prema projektu šetnice, odnosno servisne ceste, od Duilova do Stobreča nad cjevovodima izgraditi infrastrukturni nasip koji će biti od 7 do 10 metara odmaknut od nožice pokosa (klifa) koji karakterizira obalu na ovom području, radi osiguranja prostora za stabilizaciju klifa prirodnom erozijom.
"Nasip će biti zaštićen od utjecaja mora i valova kamenom školjerom. Kako je ranije rečeno, po kruni nasipa će se izgraditi servisna prometnica u svrhu pristupa i održavanja cjevovoda i pripadne opreme. U dogovoru s Gradom Splitom, ViK je donio odluku da se planirana servisna prometnica arhitektonski i hortikulturno oplemeni i istovremeno stavi u funkciju javne šetnice.
AB sanduk
Cjevovodi će biti smješteni u armiranobetonski 'sanduk' iznad kojega će se nalaziti kolno - pješačka konstrukcija servisne prometnice/šetnice. Kolnički zastor će se izvesti od tvorničkih betonskih opločnika.
Unutar prostora šetnice bit će odijeljene funkcionalne zone (pješačka zona, zona za sjedenje, zeleni pojasevi).
S obje strane servisne prometnice/šetnice protezat će se zeleni pojasevi. Osim toga, projektom je predviđeno krajobrazno uređenje na površini sjeverno od AB zida (između šetnice i postojećeg klifa). Također, unutar sjevernog zelenog pojasa šetnice planira se postaviti i javna rasvjeta.
Na zapadnoj strani ovog zahvata (na području Duilova) predviđeno je da se između kupališnog platoa Duilovo i južnijeg od dva postojeća 'mula' izvrši nasipavanje šljunka i pijeska kako bi se formirala plaža duljine oko 120 m. Uz tu plažu bit će izgrađeni i zaštitni objekti – dva 'pera' i podmorski prag", detaljizirali su iz Tehničkog sektora Vodovoda i kanalizacije.
INTERVJU
Prof.dr.sc Predrag Miščević: Financijski vrlo zahtjevno zaustavljanje procesa rastrošbe
Dr.sc. Predrag Miščević, redoviti profesor s Katedre za geotehniku splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, otkriva nam u razgovoru kolika je stvarna prijetnja klizišta od hotela "Zagreb" prema Stobreču, ne samo za građane, buduće šetače po šetnici, nego i za građevinske objekte koji su se nadvili nad klifom.
Postoji li mogućnost pojave klizišta na klifovima uz more na području od hotela Zagreb prema Stobreču?
- Postoji, i to vrlo izgledna, jer je to dio prirodnih procesa koji su i formirali klifove na tom području u sadašnjem obliku.
Kolika bi ta klizišta bila i kada se mogu očekivati?
- Na ta pitanja trenutno stanje u znanosti na području mehanike mekih stijena ne može dati pouzdan odgovor. Na samoj površini pokosa mala klizanja/obrušavanja su gotovo svakodnevna, a veća klizanja se formiraju svakih nekoliko pa i više godina. Zbog povoljne orijentacije slojeva "u padinu", dosadašnja iskustva su pokazala da su klizišta "relativno plitka", odnosno ne zahvaćaju veću dubinu terena. Klizišta na tom području su svima koji tu žive ili često borave poznata.
Zašto nastaju klizanja na tim klifovima?
- Odgovor leži u svojstvima materijala koji grade teren na predmetnoj lokaciji. Teren na toj lokaciji grade pretežno lapori (iz naslage Eocenskog fliša). Lapor je u ovim područjima poznat pod nazivom "tupina", a koristi se i za proizvodnju cementa. Po mehaničkim svojstvima lapor spada u područje tzv. mekih stijena, međutim ono što predstavlja problem je svojstvo tog materijala da se relativno brzo degradira ako se izloži ponavljanim ciklusima sušenja i vlaženja.
Rastrošba
Na klifovima to su procesi djelovanja kiše (vlaženje) i sunca (sušenje). Taj proces, koji se naziva rastrošba, posljedica je razgradnje unutrašnjih veza u stijeni uslijed sušenja i vlaženja. Primjer degradacije lapora, koji tijekom iskopa ima čvrstoću koja zahtjeva uporabu teških pneumatskih čekića ili miniranje, a sušenjem i vlaženjem se nakon toga može usitniti "u prah".
Svi koji su promatrali predmetne klifove uočili su kako je proces površinske erozije na pokosima klifova svakodnevan. Rastrošbom se materijal degradira, i nakon odvajanja, a uslijed djelovanja gravitacije, deponira na dnu kosine. Primjer je prikazan na slici u nastavku. Deponirani materijal formira prirodno stabilan pokos i na njemu može niknuti vegetacija, te se kosina prirodnim putem stabilizira.
Primjer deponiranja rastrošenog materijala na dnu pokosa i formiranja prirodno stabilne kosine
Međutim na klifovima uz rub mora taj degradirani materijal deponiran na dnu kosine, odnosi more, te se klif kontinuirano nastavlja degradirati. U geološkom smislu vremena, ti klifovi "putuju" od mora prema kopnu zbog materijala koje more odnosi. To je i razlog zašto je more ispod tih klifova relativno plitko. Naime, lapor u moru je kontinuirano vlažan, te se ne rastroši i ostaje na dnu.
Brzina nestajanja
Prema dosadašnjim opažanjima "brzina" nestajanja materijala na površini pokosa je oko 50 cm u 10 godina. Međutim to ovisi o vremenskim prilikama (broj kišnih i sunčanih dana) jer o tome ovisi broj ciklusa sušenja i vlaženja, o intenzitetu oborina (jer o tome ovisi količina materijala koji se odnosi sa površine), ali i o svojstvima samog lapora. Naime proces rastrošbe, koji se može odviti u laporu sa malo karbonatne komponente u svega nekoliko mjeseci, treba nekoliko pa do nekoliko desetaka godina u izrazito vapnovitim laporima. Dakle proces rastrošbe treba od nekoliko mjeseci do nekoliko desetaka godina da u potpunosti degradira uzorak lapora (praktično razmrvi u prah). Kada taj proces uđe dublje u teren na površini klifa, nastaju veća klizanja.
Gdje je nastao problem?
- Problem je nastao kad se čovjek gradnjom objekata na vrhu klifa, "našao na putu" prirodnog procesa. Imamo više objekata na klifu za koje je samo pitanje vremena kada će postati ugroženi.Takvi objekti su u vremenu gradnje bili udaljeni i više metara od ruba klifa, a sada im je vrh klifa došao praktično do temelja objekta.
Što napraviti?
- Kako bi se proces rastrošbe zaustavio bilo bi potrebno nekim rješenjem "zatvoriti" površinu pokosa klifa. Zatvaranjem se onemogućava daljnje degradiranje i odnošenje materijala sa površina, a time se proces rastrošbe zaustavlja. Na žalost takva rješenja su financijski vrlo zahtjevna, a i u potpunosti bi promijenila sadašnju prirodnu vizuru klifova.
