Godine 1949. u Zagrebu je osnovano Društvo prijatelja Hajduka, godinu potom baš u gradu podno Medvednice rodila se ideja o osnivanju Torcide, a pregršt je i drugih dokaza o čvrstoj, neraskidivoj vezi između najvećeg hrvatskog nogometnog kluba i glavnog grada Lijepe naše.
Primjerice, najuvjerljiviju pobjedu u velikim derbijima Hajduk nije ostvario na Poljudu nego u Maksimiru, kada je 1955. pregazio Dinamo sa 6:0.
Društvo prijatelja Hajduka Zagreb spada među najaktivnije, a njegovi članovi su uoči nedavnog 110. rođendana Hajduka prikupili potrebnih 7.500 kuna i u park Za sva vrimena upisali svog bivšeg predsjednika i jednog od osnivača, Branka Šimunića.
Barba Šime nas je napustio prije četiri godine, a tijekom svojih gotovo 95 godina života živio je s Hajdukom i za Hajduka. Iako rođenjem Splićanin, većinu svog života proveo je u Zagrebu, gdje je sa grupom svojih istomišljenika davne 1949. godine osnovao jedno od prvih Društava prijatelja Hajduka u svijetu. Osim po organiziranom udruživanju simpatizera Bijelih, tadašnji zagrebački hajdukovci ostat će zapamćeni i po organizaciji Bile noći 1965. godine, što će poslije slijediti i brojna druga Društva prijatelja.
Kako je nekada izgledao rad zagrebačkih hajdukovaca i koje su im bile glavne aktivnosti, barba Šime je zapisao u svojim zapisima pod nazivom "Feniks":
"Svaki pojedinac je bio uključen u rad. Podijelili smo zadatke i počeli učlanjivati poznanike i prijatelje. Raštrkali smo se po Zagrebu kao rakova djeca. Prodavali smo Hajdukove suvenire i od naših simpatizera tražili pomoć. Odaziv je bio primjeran. Snalazili smo se kako je tko znao i umio. Navečer smo se sastajali na Trgu i svaki je referirao što je tog dana napravio: koliko je novih članova upisao, kakvu je pripomoć skupio i tome slično. Živjeli smo za jedan dan u tjednu – nadali se i drhtali."
O tome koliki je bio zaljubljenik u Hajduk, svjedoči i podatak da je samo u Vjesniku, gdje je proveo svoj radni vijek na mjestu grafičkog urednika, u Hajduk učlanio 116 simpatizera splitskoga kluba! Barba Šime je ljubav prema Hajduku prenio i na svog sina Zvonka koji je također nekoliko godina bio predsjednik DPH Zagreb. Na pitanje koliko bi pokojnom ocu značilo što će njegovo ime za sva vrimena biti u Parku kraj Poljuda, kaže:
- Značilo bi mu sigurno puno, Hajduk je njemu bio 90 posto života, teško je to zapravo i objasniti, ali on nije bio od onih koji se guraju u prve redove. Bio je prilično samozatajan, ali siguran sam da bi mu srce bilo ogromno.
Iz Društva prijatelja Hajduka Zagreb kažu kako na ovome ne misle stati.
- Nakon što smo u park Za sva vrimena upisali ime našeg Društva, a potom i ime najvećeg igrača u povijesti našega Kluba – Bernarda Bajde Vukasa - po kojemu i naš Dom nosi ime, ovime smo htjeli odati priznanje i počast gospodinu Branku Šimuniću, našem pokojnom barba Šimi, ali i svima onima koji su započeli ovu priču u Zagrebu prije više od 70 godina. Time smo htjeli pokazati koliko držimo do tradicije i da ne zaboravljamo naše seniore koji su nam svojim primjerom pokazali kako se voli Hajduk i živi za njega. Ono što još možemo reći je da smo sigurni da ovo nije posljednje ime koje ćemo upisati u Park, rekao je predsjednik Društva prijatelja Hajduka Zagreb Edo Anlar.
