Guardianov Adrian Chiles objavio je kolumnu s naslovom "Zašto čeznem za hrvatskom putovnicom?".
Prenosimo je u cijelosti:
"Tijekom svog života poprilično sam vremena proveo u Hrvatskoj, a prije toga u Jugoslaviji. U to doba, jedna od najdražih stvari bila mi je ostaviti svoju britansku putovnicu negdje da je svi moji prijatelji mogu vidjeti. To je bila ona s tvrdim koricama. Izgledala je važna, posebice za Hrvate i Srbe koje sam poznavao i koji su je tretirali s divljenjem.
Posebno se sjećam svog prijatelja imenom Tomislav, koji je izvadio svoju putovnicu kako bi mi je pokazao. To je bilo potkraj devedesetih godina, kad su gotovo svi ljudi koje sam ondje poznavao tražili način da odu na neko drugo mjesto. 'Koliko vrijedi ovo smeće?' pitao je Tomislav, mašući svojom hrvatskom putovnicom u mom smjeru. 'Gdje će me to dovesti? Nigdje!' rekao je i bacio putovnicu na pod.
Čija je putovnica sada vrjednija?
Dvadeset godina kasnije, stvari su se promijenile. Čija je putovnica sada vrjednija?
Još od referenduma, moja hrvatska mama gnjavi me da sredim hrvatsku putovnicu. Oduvijek sam se osjećao polu-Hrvatom i uvijek sam to želio formalizirati putovnicom, ali sad se osjećam pomalo oportunistički pa sam odgađao do posljednjeg trenutka.
S obzirom na to da sam nekoć imao jugoslavenski pasoš, mislio sam da će to biti relativno jednostavno. Ali pokazalo se da moram pokazati komad papira koji dokazuje da sam bio prijavljen negdje u Zagrebu.
Taj komad papira trebao je doći do rodnog mjesta moje mame iz jugoslavenske ambasade u Londonu, ali sada bi mogao biti negdje u Beogradu, a ne u Zagrebu. Što bi moglo značiti da je moja hrvatska putovnica još daleko.
Što da radim?
Možda da pokušam sa srpskim pasošem, ako je taj komad papira kod njih? Ne, nije dobro. Nisam Srbin, a Srbija nije u Europskoj uniji. Nikad nisam mislio da će mi moj stari jugoslavenski pasoš biti toliko drag. Smiješno, ali bio je iste boje kao i putovnice EU-a."
