Crna mjenjačnica na Marmontovoj je krajem svibnja napokon trajno uklonjena, ali ostala su neka neodgovorena pitanja. Podsjećamo, tvrtka Auro Domus je u srpnju prošle godine na fasadi kuće Pavlović u Marmontovoj ilegalno probila prozor mjenjačnice, a unutar zgrade nekoliko kvadrata hodnika pregradila za uredski prostor.
Kad su radovi započeli, na pozive revoltiranih građana, Konzervatorski ured je zatražio hitnu obustavu, a cijeli slučaj je prijavljen i Građevinskoj inspekciji. Bez obzira na spomenuto, Auro Domus je mjenjačnicu dovršio, otvorio te nesmetano poslovao čitavu sezonu. U listopadu 2018. su prozor na ulicu pregradili knaufom, a mjenjačnicu zaključali.
Dolaskom nove sezone građani su se s pravom zapitali hoće li mjenjačnica ponovno otvoriti prozor na ulicu i nastaviti raditi kao da 'nije ništa'. O istom smo pisali u ožujku.
Povezani sadržaj
Ministarstvo graditeljstva u teškom neznanju
U prepisci i razgovoru s Građevinskom inspekcijom krajem ožujka doznali smo da Auro Domus za cijelu ovu spačku nije dobio niti kunu kazne. Nisu nam tada znali reći hoće li kazne biti naplaćene, niti kad će 'crna mjenjačnica' doći na red za rušenje, a na naše traženje sadržaja Rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine su se oglušili.
Državni inspektorat odbija dati informacije
Prelaskom Građevinske inspekcije pod Državni inspektorat, prenijeli su cijeli problem na njihovu adresu. Oko mjesec i pol dana u kojem smo razmijenili nekoliko mejlova i više od nekoliko poziva trebalo je Državnom inspektoratu da nam daju osnovne podatke o ovom slučaju. Kopiju Rješenja su nam odbili dati, pozivajući se na nepostojeće članke Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Na jedvite jade pristali su nam dati tek neke podatke, pa smo tako saznali da iako je Rješenje izdano 31. kolovoza 2018. godine, postalo izvršno 4. listopada iste godine, do sredine svibnja 2019. nisu naplatili ni kunu kazne propisane istim.
U vrijeme dok smo pokušavali doći do informacija, Auro Domus je ipak odustao od ove lokacije. 20. svibnja su srušili ured unutar hodnika, a kako zasad izgleda, prozor na ulicu će ostati pod knaufom.
Iako je problem naoko riješen, zapravo nije. I dalje ostaje činjenica da je ova privatna tvrtka ignorirala lokalnu i državnu vlast, postupala mimo zakona te tim putem najvjerojatnije dobro zaradila. Mjenjačnicu su uklonili tek kad su shvatili da Splićani neće popustiti i zažmiriti na ponovno otvaranje.
Priča je to koja se, barem u Splitu, iznova i iznova ponavlja. Poduzetnik dolazi na scenu, radi, ulaže, pokreće posao, državni i gradski službenici ne reagiraju ili reagiraju dovoljno tromo da se priča zaboravi. A građani im to dopuštaju.
Što je Građevinska inspekcija propustila napraviti (i) u ovom slučaju?
Nisu zapečatili gradilište
Onog momenta kad je Konzervatorski ured pozvao Građevinsku inspekciju njihovi djelatnici su trebali izaći na teren i utvrditi radi li se doista o bespravnoj gradnji. Ukoliko su utvrdili da to jest slučaj, morali su zapečatiti gradilište i izdati Rješenje o uklanjanju bespravno izgrađene građevine. Do stupanja Rješenja na snagu nitko osim inspektorata ne bi smio ponovno pokretati gradilište, a ukoliko bi to svejedno učinio, platio bi kaznu više desetaka tisuća kuna.
Nisu zatvorili ilegalnu mjenjačnicu
Kad je Građevinska inspekcija pozvana na teren radovi su još uvijek bili u tijeku. Otezanjem od mjesec dana koliko im je trebalo za donošenje Rješenja, ne samo da su omogućili dovršetak radova, nego ni kasnije nisu zapečatili gradilište, a mogli su to učiniti u bilo kojem trenutku, jer iako je mjenjačnica već radila, prema zakonu je i dalje riječ o ilegalnom gradilištu. Umjesto toga, izdali su Rješenje, a zatim slučaj stavili u, kako je to nazvao i sam ministar graditeljstva, 'red za rušenje', na koji bar ovaj objekt nikad nije došao. Kao što smo spomenuli, vlasnici su sami 10 mjeseci nakon gradnje, objekt uklonili, a u međuvremenu iz njega i nesmetano trgovali. Niti kunu kazne zasad nisu platili, niti za ilegalnu gradnju, niti za oglušivanje na naredbu Ministarstva.
Odbili dati informacije medijima
Kao što smo također ranije spomenuli Građevinska inspekcija nije pokazala želju za suradnjom s medijima (a možemo reći i građanima), pa im tako ni dva mjeseca nije bilo dovoljno da nam dostave kopiju Rješenja o uklanjanju ove bespravno izgrađene građevine u kojem propisuju točne iznose kojim će investitor biti kažnjen ukoliko ne obustavi gradnju i vrati prostor u prvobitno stanje. Pozivali su se na nepostojeće članke Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, a zatim i na probleme sa slanjem emailova.
Mala škola (ne)funkcioniranja sustava ili kako navesti građane da misle da radiš, a ne raditi ništa
Osim što su ovim propustima naštetili državnom proračunu koji su prema zakonu mogli podebljati novcem neodgovornog poduzetnika, djelatnici Građevinske inspekcije stvorili su slučaj koji savršeno pokazuje kako je lako preveslati građane.
Naime, građani su se od samog starta bunili protiv izgradnje ove mjenjačnice, jer su smatrali da je nakaradno probijati fasadu povijesne kuće Pavlović koja gleda na drugu najpopularniju splitsku šetnicu. Nakon što je slučaj prijavljen Građevinskoj inspekciji, pouzdali su se da će se time priča okončati i pomalo i zaboravili na nju. Srećom, uvijek budni aktivisti držali su slučaj na oku i svoje nezadovoljstvo sporošću birokracije izrazili pituravanjem mjenjačnice u crnu boju još jednom podsjećajući da joj tu nije mjesto. U javnosti je tada iznesen podatak da je poduzetnik pokrenuo upravni spor, pa treba čekati da se on riješi i javnost je još jednom slegla ramenima. Ali to baš i ne odgovara istini. Prostor mjenjačnice je Građevinska inspekcija mogla zapečatiti, pa i dok traje upravni spor kojim bi se utvrdilo treba li Rješenje odbaciti ili ne. Jer nije Ministarstvo odlučivalo hoće li ilegalno gradilište nastaviti s radom, već hoće li se Rješenje izvršiti. Odnosno, hoće li poduzetnik platiti kazne.
Nakon nekog vremena svi su zaboravili na mjenjačnicu i nastavili sa svojim životima. Tu i tamo mediji su se interesirali kad će biti srušena, a iz Ministarstva graditeljstva su i dalje odgovarali 'kada dođe na red'. U studenom 2018. godine mjenjačnica je zatvorena, pa se cijela bura stišala.
Ususret novoj sezoni, u ožujku, gradom se pronio glas da će otvoriti i ove godine. Građani su se ponovno uzbunili i zapitali se hoće li Ministarstvo srušiti objekt prije nego ga poduzetnik nanovo otvori. Kao da se radi o utrci. Jer kao, ako ga poduzetnik otvori, Ministarstvu su vezane ruke. Naravno, to nema smisla, ali iz brojnih komentara ostavljenih na tekst koji smo objavili u ožujku, takvo nam je javno mnijenje.
Pirova pobjeda
Kad je poduzetnik u svibnju srušio prostor mjenjačnice, javnost je to dočekala kao pobjedu. Brojni mediji objavili su vijest da je poduzetnik napokon postupao po Rješenju izdanom u kolovozu 2018. godine.
Ono što nitko nije zamijetio ili barem nije naglas rekao, je da Građevinska inspekcija nije postupala po istom, vlastitom, rješenju. Gradilište nikad nije zatvoreno, s njihove strane nikad nije ni srušeno, a kazne nisu naplaćene. Dogodila se još jednom situacija 'izija vuk magare', a građani su na sve to zapljeskali i nastavili sa svojim životima.
Eto, savršen primjer kako zamazati oči građanima da misle da je sustav spor, ali funkcionira, iako je to daleko od istine. Što prije postanemo svjesni ovakvih događanja i reagiramo na njih, pa makar i kad se čini da je kasno, prije ćemo stvoriti društvo u kojem nikome neće pasti na pamet probijati fasade dvjestogodišnjih zgrada u A zoni UNESCO zaštite bez valjanih dozvola. Samo trebamo obratiti pozornost i ne dati se lako smesti polovičnim rješenjima.
