Splitski Prirodoslovni muzej ugostio je, šta bi se reklo, prikoreda 13-godišnjeg Franka Jurića, a imao je i zašto. Donio je sa sobom žive žohare, crve, bogomoljke, žabe, paličnjake, pauke... komplet kukaca za izložbu pod nazivom "Frankov živi svijet u terarijima".
Franko je poznati terarist sa Skalica, ali ovdje u muzeju još nije upoznao nikoga tko se bavi istim hobijem. Ipak očekuje njihov dolazak kako bi razmijenili informacije, iskustva, a možda i kojeg ljubimca. Posjetiteji će moć vidjeti kukce u akciji, kako izgledaju, kako se kreću, kako jedu, spavaju, pare se, šište i šušte, kako se skrivaju. Kako im se nigdje ne žuri kad ih nitko ne dira. Izložba je svaki dan od 15 do 17 sati dp kraja radnog tjedna, a vodič kroz izložbu bit će sam autor. Sve će objasnit pa i na engleskom.
Bogomoljke kanibali
- Bogomoljke su predatori iz zasjede. Ne love plijen nego čekaju da dođe blizu. Nisu otrovne, a kad uhvate plijen jedu ga živog. Počnu od glave - priča nam Franko i pojašnjava koja je razlika između naših, mediteranskih i azijskih, tropskih.
- Našima ne treba puno vlage, odgovaraju im suhi uvjeti, lakše se o njima brinut. A tropske je jako teško nabavit, razmnožit i dosta su skupe.
Žohari za marendu
Franko ih kupuje preko Njuškala i priprema se na prodaju kad ih razmnoži. Uzgaja i žohare i crve za njihovu hranu, ali ne one sa Brda i Ravnih Njiva. Živahan je to fast food.
Svoje životinjice inače drži u svojoj sobi, u staklenkama. Kućnim ljubimci kojima nije dao imena. Njegovim vršnjacima, a posebice prijateljicama njegov hobi nije naročito privlačan. Zato nemaju priču iz prve ruke što su paličnjaci, kukci vegeterijanci što izgledaju opasno ko škorpioni, ako se daju vidit jer se stapaju s okolinom. Al' zato se lipo vidi tarantula. Oboriti dlakavi pauk. Dušu dalo za posudit. Nije ni otrovna.
Sve je on to proučio, gledao, eksperimentirao i to od svoje, pazite sad, treće godine. Od punoglavca do žabe krastače. I opisao. Svaki kukac svoja kartela. Na njoj samo njegova zapažanja.
- A bogomoljke držim odvojeno jer su kanibali. Mužjak često nastrada pri parenju. Njima je to kraj sezone i malo je hrane. I njoj je lakše pojesti mužjaka, da dobije energiju za razvijanje jaja nego da traži neki drugi plijen. Nema vremena čekat ga na jednom mjestu. Ne mora značit ali dvi ženke obično nisu agresivne jedna prema drugoj - kaže Franko.
U srednju će za veterinara, al' izgleda da granica neće imat, zoologija mu u malom prstu.
Svoje životinjice pita, mazi pa i klonira. Ne boji se ni bolešćina. Svi kukci su iz uzgoja i nemaju doticaja s vanjskim svijetom.
