Netočan je navod da roditelji neće imati pravo uvida u ocjene i izostanke kako senzacionalno prenose internetski portali.
Uvođenje GDPR zurokovalo je opravdanu zabrinutost u osnovnim i srednjim školalama, osobito po pitanju informacijske privatnosti i e-Dnevnika. Od Udruga roditelja srednjih i osnovih škola doznajemo da do danas od Agencije za zaštitu osobnih podataka nisu dobili nikakvo mišljenje ni odgovor, a stranica AZOP-a posljednja dva dana često je bila nedostupna.
Opširniju osvrt na ovu temu u svome Facebook komentaru napisala je dr. Marija Boban, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta u Splitu, inače kolumnistica našeg portala. Njen komentar u nastavku prenosimo u cijelosti:
Prema čl. 8. GDPR-a, Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka koja se u primjenjuje od 25. svibnja 2018., u pogledu nuđenja usluga informacijskog društva izravno djetetu, dob za obradu osobnih podataka djeteta smatra se zakonitom ako dijete ima najmanje 16 godina.
Ako je dijete ispod dobne granice od 16 godina takva je obrada zakonita samo ako i u mjeri u kojoj je privolu dao ili odobrio nositelj roditeljske odgovornosti nad djetetom. Dakle, od 16. godine, dijete može povući privolu za usluge informacijskog društva za koje je privolu ranije dao njegov skrbnik. To i jest velika novina jer svaki građanin, od 16. godine pa nadalje ima pravo na davanje i povlačenje privole u bilo kojem trenutku za bilo koju uslugu a nadalje nitko ne smije koristiti njihove osobne podatke (primjerice e-mail adresu) ukoliko im osobno nisu upisali podatke niti dali privolu. Stoga naši e-mail pretinci ovih dana i bilježe povećan broj upita u tom smislu jer ukoliko sada nastave koristiti mogu dobiti kaznu u visini do 4% godišnjeg prometa.
Usluge informacijskog društva
Vrijedi pojasniti, usluga informacijskog društva je usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, reklamiranje putem Interneta, elektronički pretraživači, te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika. Pravna ili fizička osoba koja pruža usluge informacijskog društva je davatelj usluge, a korisnik usluge je svaka fizička ili pravna osoba koja zbog profesionalnih ili drugih ciljeva koristi uslugu informacijskog društva. Pravni subjekt koji se osniva i registrira pri nadležnom Trgovačkom sudu u RH za obavljanje usluga informacijskog društva, po odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o elektroničkoj trgovini (Zakon o elektroničkoj trgovini, NN 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14), registrira djelatnost pod nazivom – usluge informacijskog društva. Dakle, ako trgovac želi trgovinu obavljati putem vlastite Internet stranice (vlastitog web shop-a) tada u odgovarajući registar mora upisati djelatnost ''usluge informacijskog društva''.
Netočan je navod da roditelji neće imati pravo uvida u ocjene i izostanke kako senzacionalno prenose internetski portali niti je u tom smislu nije upitan uvid skrbnika i djeteta nad uvidom u podatke koji su dio koje pokriva uloga skrbnika djeteta (i odlazak u školu te uvid u ocjene) već se mora promijeniti praksa omogućavanja uvida u dane podatke putem mreže kada škole za pristup e-Dnevniku dijele e-mail adresu djeteta – primjerice ime.prezime@skole.hr i njegovu lozinku, jer zapravo iznad 16 godine kada dijete ima informacijsku privatnost i mogućnost davanja privole (koja je nužna prema GDPR-u) a e-mail adresa jest njegov osobni podatak i spada u kategorije osobnih podataka. Nikada nije upitan uvid roditelja putem osobnog dolaska u školu kao skrbnika, ali putem mreže uistinu ulazimo u pitanje informacijske privatnosti, a GDPR spušta granicu te „privatnosti“ na 16 godina na što smatram da uistinu nismo spremni.
Edicuranje roditelja
Preporuka bi svakako bila za učenike iznad 16 godina izmijeniti tu praksu budući da svaki roditelj ima mogućnost uvida putem sustava e- Građani – gdje može pristupiti djetetovim ocjenama i izostancima temeljem podataka i autentifikacije putem važećih certifikata na taj način škola neće kršiti važeće propise o zaštiti osobnih podataka, a roditelji će imati mogućnost uvida putem mreže. Ili uistinu još od osnovnih škola izmijeniti praksu podjele e-mail adresa za ovu uslugu već educirati roditelje za pristup putem usluge e- Građani. Nadalje, jedini problem u ovom svemu jest uistinu koliko je roditelja educirano za korištenje sustava e-Građani samo po sebi, ali osobno smatram pozitivnim ovaj aspekt korištenja sustava e Uprave kao iskorakom budući da niz usluga koje su tamo dostupne od e – domovnice, e-rodnog lista, e- potvrde o prebivalištu i inače omogućavaju lakši pristup uslugama.
Ne zaboravimo, ključan element Uredbe u svemu ovome za ravnatelje škola i nastavnike jest imati „pisanu privolu“ roditelja za sve što nije redovito poslovanje škole. Postavlja se pitanje razlikovanja redovitog „poslovanja“ i „usluga putem interneta“ kao i same objave fotografija, vijesti s terenske nastave, izleta, natjecanja na internetskim stranicama koje nisu redovito poslovanje već spadaju u oblike promocije i samim time dostupni većem broju korisnika jer sama Uredba definira virtualni svijet i oblike prikupljanja, korištenja i davanja informacija putem mreže. Podsjetimo, važeći zakoni (iako se nažalost u većini slučajeva na provode) predviđaju zamagljivanje slika djece iako se radi o slikama na kojima djeca nisu označena imenom i prezimenom (tada se slika punoljetne osobe smatra osobnim podatkom) a za svaku objavu nije dovoljna samo „načelna privola“ koju su škole uzimale početkom godine već Uredba traži „eksplicitnu privolu“ pa predlažem ravnateljima škola pripremu takvog obrasca koji će dati roditeljima s točno navedenom svrhom objave.
Izgrađivanje prakse
Naglašavam, da je prema tekstu Uredbe država članica EU mogla u te svrhe zakonom predvidjeti nižu dobnu granicu, ali ne nižu od 13 godina. Republika Hrvatska je u Zakonu o provedbi o zaštiti podataka (NN 42/18) definirala dobnu granicu od 16 godina. Također, upozoravam da su neke škole surađuju u okviru europskih programa mobilnosti s drugim zemljama EU te ih pozivam da na to obrate pažnju te da strogo vode kontrolu prilikom međusobne razmjene osobnih podataka u svrhu zakonitosti.
Nadalje, podsjetila bih da prema Uredbi pravo nadzora i samim time izricanja kazni Agencija za zaštitu osobnih podataka, ali i nadzorna tijela drugih zemalja članica te sam Europski odbor za zaštitu osobnih podataka. Vjerujem da ćemo s vremenom izgraditi praksu u kojem će Agencija i nadležna ministarstva, u ovom slučaju Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dati mišljenja i rješenja u ovom pogledu te će samim time situacija biti uređenija, ali u ovom trenutku to nažalost nije tako te se nadam da sam ovim pojašnjenjem pomogla ravnateljima koji uistinu imaju veliku zakonsku odgovornost i dnevno se susreću s brojim izazovima u kojima obrađuju osobne podatke djece. Ovo je tek jedna crtica, a priprema usklađivanja samog rada škole s Uredbom i uređenje Registra evidencija (zbirki osobnih podataka) još uvijek je u postupku.
