Danas se obilježava Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, spomendan koji podsjeća na povijesni trenutak kada je 15. siječnja 1992. godine svih dvanaest zemalja tadašnje Europske zajednice priznalo neovisnost Hrvatske. Ovaj povijesni događaj odigrao se u vremenu kada je Hrvatska proživljavala teške trenutke obrane Domovine i okupacije dijela teritorija u nametnutom ratu izazvanom velikosrpskom agresijom i djelovanjem JNA.
Radosna proslava diljem Hrvatske
Priznanju Europske zajednice prethodila su priznanja Vatikana 13. siječnja 1992., San Marina 14. siječnja te Islanda 19. prosinca 1991. godine. Tijekom 1991. godine Hrvatsku su priznale i Litva, Ukrajina, Latvija, Estonija i Slovenija, zemlje koje su i same nedavno bile međunarodno priznate.
Uz zemlje Europske zajednice, 15. siječnja 1992. Hrvatsku su priznale i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Norveška, Poljska i Švicarska.
Vijest o priznanju Hrvatske dočekana je s oduševljenjem diljem zemlje. Hrvatski građani izašli su na ulice s radošću i suzama u očima. Na bojišnicama, vijest su s ponosom dočekali hrvatski branitelji, dok su prognanici dobili dodatnu nadu u povratak svojim domovima.
O tim povijesnim trenucima za portal Dalmacija Danas govorio je tadašnji predsjednik Vlade demokratskog jedinstva RH, Franjo Gregurić: "Znate da smo željno iščekivali međunarodno priznanje i radi smirivanja situacije, jer nismo imali podršku ni od koga. Rat je bio u punom jeku, ratovalo se ne samo na istočnoj bojišnici, u Vukovaru, Osijeku, Županji, nego i oko Gospića, Gline, Kostajnice, Siska. U dalmatinskom zaleđu se također ratovalo, a Dubrovnik je bio u okruženju. Trebalo je naoružanja, lijekova, streljiva, trebalo je nahraniti tada oko 600.000 prognanika."
Posebno je naglasio ulogu iseljene Hrvatske u postizanju međunarodnog priznanja: "Naši Hrvati u iseljeništvu, pogotovo u Njemačkoj, Americi, Australiji, svojim su djelovanjem prema vladama tih zemalja puno učinili kako bi se saznala istina o Hrvatskoj, o razaranjima i pravednoj borbi hrvatskog naroda."
Današnji položaj Hrvatske
Priznanje je bilo potvrda težnji Hrvatske za neovisnošću, naglasio je Gregurić: "Borili smo se tada sami. Teško je bilo naoružavati se i boriti za Hrvatsku u situaciji kada nam nitko nije pomagao. Veliku ulogu u priznanju odigrao je Vatikan i Sveti Otac Ivan Pavao II., koji je bio veliki prijatelj i zagovornik Hrvatske."
Današnji dan obilježava se i kao Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, o kojem je Gregurić rekao: "Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman inzistirao je na mirnoj reintegraciji kako bi se sačuvao svaki ljudski život, i hrvatskog vojnika i civila. Mislim da se to pokazalo kao ispravna odluka, koja se i danas uzima kao primjer u međunarodnim odnosima."
Gospodarska stabilnost u ratnim godinama
O gospodarskoj stabilnosti u ratnim godinama, Gregurić kaže: "Unatoč oko 600.000 prognanika iz Hrvatske i BiH, uspjeli smo osigurati dovoljno hrane, goriva i zbrinjavanje svih potrebitih. Počeli smo čak s vojnom proizvodnjom, a prva oklopna vozila izrađivana su u Brodogradilištu Split, Brodogradilištu Rijeka i u tvrtki Đuro Đaković. Taj oklop bio je dodatni poticaj i zaštita našim momcima na prvim linijama."
Zaključio je: "Ovaj datum je veliki datum. To je dan kada smo potvrđeni kao država i to ćemo ostati zauvijek, pod mudrim vodstvom predsjednika Tuđmana. Pokušavali su mnogi, ali jedino je dr. Franjo Tuđman uspio ujediniti domovinsku i iseljenu Hrvatsku te s hrvatskim braniteljima i narodom ostvariti nam državu."
