Asistent na Filozofskom fakultetu u Splitu, Frane Prpa, primjer je da mladi mogu stvarati značajne promjene u društvu. Još kao maturant 2016. godine u Drnišu, ostvario je jednu od svojih srednjoškolskih želja i postao dobrovoljni darivatelj krvi. Frane je jedno od lica kampanje “Junaci ne poznaju strah” koju provode splitski Crveni križ i Zavod za transfuzijsku medicinu KBC-a Split, a čiji je cilj povećati broj darivatelja te informirati javnost o važnosti dobrovoljnog darivanja krvi. Kako se odlučio na darivanje i na koji način motivira druge, otkrio nam je u razgovoru.
Što Vas je motiviralo da započnete s darivanjem krvi?
U prvom redu, glavni poticaj za priključenje akcijama dobrovoljnog darivanja krvi bila je sama spoznaja kako takvim činom mogu pomoći nekome i spasiti mu život. Također, u mom rodnom Drnišu, postoji bogata i dugogodišnja tradicija organiziranja akcija darivanja krvi. Nekako su mi svi darivatelji krvi još u srednjoškolskim danima bili veliki poticaj, uzor i pravi primjer kako mogu aktivno doprinijeti cijelom društvu.
Što Vas je prije sprječavalo da darujete krv? Jeste li imali problema sa strahom od igle ili općenito od samog procesa darivanja?
Sjećam se kako na samom početku nisam znao koji je proces darivanja krvi i mislio sam kako se trebamo prvo prijaviti u lokalni centar Crvenog križa kako bi napravili svojevrsnu 'registraciju“. S obzirom na veliku želju da prvi puta darujem krv, odmah na 18. rođendan otišao sam do lokalnog Crvenog križa kako bih se „prijavio“ za darivanje krvi. Međutim, ravnateljica GDCK-a Drniš, Vinka Badžim, objasnila je kako nije potrebna nikakva prethodna registracija već je potrebno doći na neku od terenskih akcija Crvenog križa Split ili pak na transfuzijsku medicinu KBC-a Split. Od prvog darivanja pa sve do danas nikada nisam imao strah od igle ili općenito od samog procesa darivanja krv. Tu bih posebno istaknuo kako veliku ulogu imaju i sami djelatnici KBC-a Split koji svojom pažnjom i pristupom uvelike olakšaju to prvo darivanje.
Motivirate li Vama bliske osobe da daruju krv?
Još od prvog darivanja krvi pa sve do danas motiviram bliske osobe da se ohrabre i da daruju krv. Često na društvenim mrežama podijelim kada su doze krvnih pripravaka u niskim zalihama. Općenito, kada ljudi vide da sam na nekoj društvenoj mreži podijelio novo darivanje krvi ili poziv na darivanje, često mi se obrate s upitima kako se postaje dobrovoljni darivatelj krvi, kako se priprema za darivanje i slično.
Bili ste i koordinator na dvije akcije darivanja krvi koje su organizirane na Filozofskom fakultetu. Kako studenti reagiraju na akcije darivanja krvi?
S akcijama dobrovoljnog darivanja krvi krenuli smo ove akademske godine. Organizatori akcija dobrovoljnih darivanja krvi bili su FFST, Crveni križ Split i Alumni FFST. S obzirom na to kako sam zaposlen na Filozofskom fakultetu u Splitu, a ujedno i član Alumni FFST, bio sam koordinator na obje akcije. Prvo darivanje krvi na Filozofskom fakultetu u Splitu organizirali smo prošle godine. Iako je bila riječ o prvoj akciji darivanja krvi na Filozofskom fakultetu odmah smo nadmašili sva očekivanja jer smo prikupili ukupno 30 doza krvnih pripravaka. O humanosti i veličini zaposlenika i studenata Filozofskog fakulteta najbolje svjedoči podatak kako smo zbog velike zainteresiranosti darivatelja krvi morali produžiti akciju. U konačnici, na drugoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi prikupili smo ukupno velikih 55 doza krvnih pripravaka. Ono što me posebno veseli jest podatak kako je na akcijama dobrovoljnog darivanja krvi na Filozofskom fakultetu bio veliki broj studenata koji su po prvi puta darovali krv. Samo na drugoj akciji je darivanju krvi po prvi puta pristupilo 27 studenata.
U suradnji s Crvenim križem Split i Zavodom za transfuzijsku medicinu započela je kampanja darivanja krvi “Junaci ne poznaju strah”. Tko su za Vas junaci?
Mogu reći kako su upravo darivatelji krvi definicija junaštva. Darivatelj krvi za mene osobno predstavlja jedan univerzalni pojam za humanost, pomoć, solidarnost… Darivanje krvi je jedna od „stvari“ u životu koja najbolje pokazuje kako na određeni način ovisimo jedni o drugima. Danas kada darujem krv samo zamislim sebi bliske i drage ljude koji su nekoć trebali nečiju pomoć, nečiju dozu krvi... Možda bi nam upravo ta misao i svijest o zavisnosti jednoga čovjeka o drugome trebala biti nit vodilja da se priključimo akcijama darivanja krvi.
Što biste poručili osobama koje razmišljaju o darivanju krvi, ali se boje?
Svim osobama koje razmišljaju o darivanju krvi, a možda imaju strah, poručio bih sljedeće: „Odazovite se akciji, podržite nadu za ozdravljenjem, pružite priliku za život – jer vjerujte mi, nekome ste u ovom trenutku sve!“
