Svećenik, filozof i sveučilišni profesor fra Ante Vučković gostovao je na N1.
Na početku pandemije društvo je bilo prilično jedinstveno pa se možemo sjetiti i kako se pljeskalo zdravstvenim djelatnicima u znak zahvale. No, s vremenom je došlo do brojnih podjela koje je cjepivo dodatno produbilo.
“U međuvremenu se dogodilo puno toga i to je utjecalo na ove podjele. To prvo iskustvo, strah koji smo imali od covida, bez nekog kontakta na početku, ali svi smo bili pogođeni strahom, slikama, vjerojatno i iluzijama, maštom i svi smo bili zatvoreni kod kuće. To se dogodilo iznenada. Pokušavali smo preživjeti u zatvorenim uvjetima, to je bilo egzotično”, rekao je fra Vučković prisjećajući se kako je tada grad bio pust.
“To je bio gotovo nerealni svijet”
“To je bio gotovo nerealni svijet i naravno da je taj svijet ispunjen strahom stvorio jedno jedinstvo. Nakon tog prvog udara stvari su se počele mijenjati, od otvaranja pa do dolaska cjepiva”, dodao je.
Ističe da je postojala nada da će ciepivo donijeti povratak u normalno, a sada u društvu imamo podjele.
“Čini mi se da ima nekoliko grupa razloga koje bi mogli navesti. Prvo bih naveo političko nepovjerenje koje je učinilo da jedan dio ljudi ne vjeruje vlasti koja kaže da bi se trebali cijepiti. U startu postoji jedno nepovjerenje prema svemu što Vlada radi, pa onda i prema cjepivu. Drugo što mi se čini, postoji jedna grupa ljudi koja ima moralni otpor prema cjepivu jer očitavaju u cjepivu kompromitiranost s pobačajem i s takvim cjepivom ne žele imati nikakve veze”, naveo je fra Vučković.
“Većina vjernika su cijepljeni”
Smatra da je uloga crkve u ovoj situaciji da otvori svoja vrata svima i da pokuša premostiti podjele.
“Crkva ne može i ne bi smjela zauzeti stav da samo cijepljeni smiju ući u crkvu i primiti sakramente, a necijepljeni su izbačeni. mora naći način da i jendi i drugi imaju pristup sakramentima i Bogu”, tvrdi fra Vučković.
“Većina vjernika su cijepljeni. Ako pogledate statistike, morat ćete doći do zaključka da se najvećio dio vjernika cijepio, odnosno oni cijepljeni su najvećim dijelom vjernici”, dodao je.
Fra Vučković ističe da crkva podržava znanost.
“Nema dvojbe da je crkva stala na tu stranu.”
Ipak, ističe da crkva mora brinuti i za one koji imaju drugačije stavove.
Govorio je i o crkvi u komunizmu i demokraciji, navodeći da je u socijalističkoj Jugoslaviji crkva možda bila bliže narodu.
“Crkva i pojedinci koji su joj pripadali bili su neprihvaćeni u društvu, da ne kažem da su shvaćani kao neprijatelji. Crkva nije imala nekog dubokog, živog, otvorenog kontakta s vladajućom partijom nego su živjeli kojilo je bilo dopušteno”, rekao je.
Dodao je da je tada crkva imala blizak odnos s vjernicima. “Sjećam se da sam kao svećenik i tada bio privilegiran, premda nisam imao zdravstveno osiguranje, škola mi nije bila priznata, premada sam kao svećin bio na rubu društva… U praksi, zbog ljudi koji su to znali, bio sam privilegiran. Kad je trebalo doći u bolnici, dolazio sam kao princ a ne kao netko s ruba društva.”
Kaže da je to bio svijet u kojem su svećenici živjeli od onog što su radili sa svojim vjernicima.
“To se promijenilo dolaskom slobode, dolaskom neovisne Hrvatske jer se dogodio drugačiji odnos crkve i politike”, dodao je fra Vučković.
