Ivan Miljak rođeni je Dugoraćanin s adresom stanovanja u Zagrebu, amaterski je fotograf. 31 mu je godina. Ove godine se po drugi put prijavio na natječaj Landscape Photographer of the Year i "upao" je među sto najboljih na svijetu. Što zaista nije mala stvar ako se uzme u obzir da na natječaj pristigne nekoliko tisuća fotografija iz cijeloga svijeta.
Upitali smo ga je li bio iznenađen plasmanom.
"Iznenadio sam se, mislim da primaju oko 4.500 prijava godišnje, i to su ljudi koji zarađuju od pejzaža i drugih vrsta fotografije, a ja sam tu totalni amater. Vjerojatno ima još amatera, ali totalno me iznenadilo. Fotografiram tek nekih 4-5 godina i samouk sam. Totalno me povuklo i sad je to malo aktivniji hobi.
Poslao sam 5-6 slika. Cijeli natječaj nije besplatan, svaka slika košta 150 kuna, tako da ljudi kad šalju - šalju ono najbolje šta imaju. U biti je cijeli natječaj ograničen na slike koje su slikane u zadnjih godinu i pol, ne može se slati stare radove nego se konstantno šalju novi radovi da bi natječaj bio što kvalitetniji. Slike koje sam poslao su uglavnom nastale u inozemstvu, iz Hrvatske je bila jedna, ali nije prošla. Ne mora značiti da nije prošla zato što je iz Hrvatske, nego jednostavno možda ja imam malo više inspiracije kad odem vanka. Ta koja je ušla među top sto je nastala na Gran Canariu, na Tenerifima. Bilo je još par slika, jedna iz Slovenije, još su neke bile iz sjeverne Norveške", kaže nam sugovornik.
Kako nam je kazao, fotografija mu je samo hobi.
"Apsolutno hobi, u životu nisam zaradio ni kune od toga, a kako vrime prolazi bih možda čak i volio da ostane na tome. Hobiju se stvarno posvetiš, a kad postane posao, onda to izgubi draž. Inače radim kao kontrolor leta u Zagrebu."
Rijetko fotografira ljude, uglavnom ga inspiriraju pejzaži.
"Uglavnom slikam pejzaže i noćne fotografije. Slabo slikajem ljude, to mi nije nikad bilo napeto, čini mi se da sam opušteniji kad sam sam u prirodi i mogu se skoncentrirat, ne trebam imati nikakvu interakciju, samo guštanje, i ne moram nikoga pilat", pojašnjava nam.
U Zagrebu živi od 2008. godine. Otišao je zbog fakulteta, nakon čega se i zaposlio, a zatim je došla i obitelj. Kad god mogu, odlaze u posjet roditeljima, da i bake i dide uživaju u unučiću.
Jednog dana planira sve svoje slike staviti na web, volje za Instagram baš i nema jer je u posljednje vrijeme, kako kaže, previše komercijaliziran.
Upitali smo ga i kako se počeo baviti fotografijom.
"U biti, sve neke moje današnje hobije, planinarenje i fotografija, to me nagovorila cura, to su bile njene želje. Njena želja je bila upisati tečaj fotografije, a kako je ona to počela istraživati, tako sam i ja uzeo malo knjige, YouTube... Draže mi je učiti sam nego da mi netko drži nekakva predavanja i onda me to povuklo, probao sam. Ona je na kraju odustala, ja fotografiram. Isto tako je krenila u planine, ja s njom i na kraju je ispala dobra kombinacija hobija jer u planini nastanu dobre slike. Jako dobro se ta dva hobija kombiniraju, a uglavnom je ona kriva za to", kaže nam.
Zanimalo nas je i razvija li svoje fotografije.
"Razvijam, sad sam uzeo i malo bolji printer, uglavnom ostanu na zidu ili poklonim nekome. Ne idu na prodaju, za to bi se možda trebalo malo popularizirat da bi to imalo nekakvog smisla, ali ih printam jer to je po meni smisao fotografije, ako ostane na mobitelu ili monitoru kao da se nije dogodilo", kazuje nam dalje.
Planira li možda neku izložbu jednog dana?
"Imao sam neke ponude od ljudi koji imaju neke prostore i kolega koji bi mogli to organizirat, ali za sad u biti mislim da nemam dovoljno materijala da se to napravi. Možda za godinu-dvi dana kad bi se nastavilo malo više lampat".
Vratimo se još malo natječaju koji je i bio povod ovom razgovoru. Upitali smo ga je li prije njega kome od domaćih autora pošlo za rukom uspjeti na ovom istom natječaju.
"Što se tiče pejzažnih fotografa u Hrvatskoj, znam možda za dvoje-troje ljudi, ne znam jesu pokušavali, pretpostavljam da jesu. Znam za neke Slovence da su bili objavljeni prijašnjih godina, a za Hrvate ne znam, gledam te 'bookove' od 2014. godine i nikad nisam vidio nekog. Pratim to i svake godine se radujem rezultatima, ovo mi je drugi put. Prošle godine sam isto sudjelovao, ali jako malo mi je falilo s jednom slikom da upadnem. Ali sami smisao prijave je da vidim kako stojim na nekom svjetskom nivou od eksperata koji daju realno mišljenje o fotografijama, da vidim di sam ja u svemu tome. Jer stavljanje fotografija na Instagram i pokazivanje prijateljima nije nikakav pokazatelj koliko to stvarno vridi, ovo je možda najbolji sud koliko neka fotografija vridi", kazao nam je za kraj.
