Jučer je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića predstavljena sedma knjiga splitske spisateljice Magdalene Mrčela naslova "Zlatarova kletva". Roman su osim same autorice predstavile profesorice hrvatskog jezika i književnosti Ema Bodrožić-Selak i Marija Ljubenkov te Tomislav Fuzul, urednik u nakladničkoj kući Alfa. Moderatorica susreta bila je Renata Vojvodić, dok je glazbeni program pripao profesoru Ivanu Bošnjaku.
Mrčela je otkrila odakle je crpila inspiraciju za knjigu: "Kao i u svim mojim knjigama, inspiracija su stvarni događaji ili osobe, tako je bilo i ovdje. Povod je bio zagrebački potres 2020. godine u kojem je, nažalost, izgubljen i jedan ljudski život. Ne vjerujem u slučajnosti, taj se potres dogodio na godišnjicu velikog zagrebačkog potresa koji je pogodio glavni grad prije 140 godina. Šenoa je kao ondašnji gradski senator pomagao svojim sugrađanima, a naposljetku je umro od posljedica bolesti koju je navukao baveći se problemima svojih sugrađana. Moj glavni lik Lovro krene kao pomagač - a zatim pronađe misteriozni rukopis čijom bi se objavom misao obogatiti."
Profesorica Bodrožić-Selak objasnila je može li "Zlatarova kletva" biti 'most' između kanonske književnosti i postmodernizma: "Roman je vrlo slojevit i izvrsno predstavlja most između kanona i postmodernizma Uočiti ćete i važnost intertekstualnosti. Mogli bismo reći da je Magdalena u svojim opisima stvarnosti veći realist od Šenoe, koji je često nepravedno marginalizilan. Učenicima je njegov jezik vrlo dalek, nama je ipak iz perspektive kroatista lakši za razumijevanje. Ako zbog ovoga djela odluče posegnuti i za Šenoom, možda će na drugačiji način čitati Prijana Lovru. Magdalenin je stil jednostavan, pitak, ne ispuštate roman iz ruke dok ga ne završite. Radnja je napeta, i učenicima su aktualni događaji još svježi, prošli su sve spomenuto, pandemiju, nastavu na daljinu, potres. To čovjeka ne ostavlja ravnodušnim. Ove likove možete ili sažalijevati - ili će vam ići na živce, kao Dora, primjerice. Za Lovru morate navijati ili ga mrziti. Završetak djela daje na zanimljivosti i značaju, a ovo, kao i svako Magdalenino djelo, šalje bitnu poruku."
Potom je riječ preuzeo Tomislav Fuzul, urednik u nakladničkoj kući Alfa i otkrio je što ga je zaintrigiralo: "Priča vas uvlači u roman, djeluje poput vrtloga i ne puštate knjigu do samoga kraja. Svatko će pronaći lik s kojim se može poistovjetiti, od ortodoksnog Sinjanina Stipe do blage i naivne Dore. Magdalena koristi narativno skakanje s pripovjedačkog 1. lica na 3. lice i to je maestralno napravila jer shvatite da je to uistinu korisno za lakše shvaćanje. Likovi se međusobno nadopunjavaju, jedan je, biološki rečeno, domadar, a drugi parazit. Naprosto morate biti 'za nekoga'. Živimo u društvu paradoksa, a to se može preslikati na sve razine. Ja ću to preslikati na kurikulum koji djeci u prvom razredu daje kanonska djela, a Magdalenin je roman most između kanona i suvremenosti i nadam se da će učenicima približiti ta ponekad kompleksna kanonska djela."
Profesorica Ljubenkov pojasnila je koliko je autorica uspješno spojila povijest i metafikciju: "Kada razmišljamo zašto volimo književnost, to je zato jer je čitamo i zamišljamo sebe u djelima. Kada čitamo roman koji ispisuje stvarne događaje u sebi, to još više dopridonosi na osjećaju stvarnosti, daje određeni kredibilitet. I Pavao Pavličić i Umberto Eco imaju takve romane. Tko zna što bi bilo kada bi se neki novi rukopisi ili nacrti nekog važnog djela otkrili. Sviđa mi se taj zaokret kod Magdalene, povijesna metafikcija sjajno joj pristaje."
Mrčela je zaključila riječima: "Ova je knjiga kao i Između i Parazit - upozorenje. To je možda korisno štivo za učenike i njihove roditelje kod kojih primjećujem čudna ponašanja. Danas, htjeli mi to priznati ili ne, oko nas ima mnogo psihopata i narcisa. Nitko ne zna što se krije iza osmijeha osobe koja djeluje kao da je ništa ne pogađa. Kao i na ovoj naslovnici; glavni lik iz potresa spašava psa, ali drugom rukom poseže za rukopisima koji mu ne pripadaju i planira se njima okoristiti, ne birajući sredstva. Pametan bi ih čovjek odnio u državni arhiv i to bi bilo nacionalno blago. I u hrvatskoj smo povijesti imali primjer kradljivaca književne građe, nije to novost. Ali želim da kroz ovakve likove naučimo pozornije motriti svijet i ljude i obraniti se od onih kvarnih. Pouka je knjige da trebamo graditi bolji svijet uz dobre ljude oko sebe."
