Ako se po jutru dan poznaje, onda je akcija bojkota trgovačkih lanaca – uspjela! Ako se naravno gleda sa strane organizatora, odnosno 'štrajkača', jer u prvih nekoliko radnih sati tijekom petka parkirališta ispred prodajnih centara bili su sablasno prazni, a i unutar dućana je vladala pustoš, svako toliko poneki zaostali i/ili neobaviješteni kupac…
Prilično dobra atmosfera vladala je i među većinom zaposlenika istih tih trgovina, ti su ljudi također kupci koji su u Hrvatskoj u posljednje dvije-tri godine suočeni s inflacijom koja po učinku na novčanik djeluje značajno viša od službenih brojki. A vlasnici trgovačkih lanaca uglavnom se nisu pretrgnuli od podizanja plaća svojim zaposlenicima, kao uostalom ni u većini privatnog sektora, tako da ne čude brojne poruke podrške i oduševljenja koje upravo radnici šalju iz praznih trgovina.
Voće i povrće s banaka je od uvođenja eura najviše poskupjelo
Mi smo danas obišli i one nešto manje, gotovo alternativne generatore inflacije o kojima se rijetko govori, koji praktički prolaze 'ispod radara', a o čijem bojkotu bi se isto moglo raspravljati.
Po splitskim 'pazarićima', otvorenim kvartovskim 'trbusima grada' s voćem i povrćem danas gotovo da nije bilo kupaca, čini se da su naši sugrađani ozbiljno shvatili ovaj bojkot. Među bancima također nije bilo neke nervoze, dapače, i oni su bili relativno dobrog raspoloženja. Ipak je petak pa je i njima dobro došao radni dan manjeg intenziteta.
Uostalom, voće i povrće s banaka je od uvođenja eura najviše poskupjelo. A kontrole koje je vlast uvela za trgovine i koje su trebale spriječiti neopravdano podizanje cijena proizvoda tijekom tranzicije iz kune u euro, nisu posebno zabrinule trgovce na pazaru. Dok se prije dvije godine s recimo 150 kuna čovjek mogao vratiti s priličnom količinom 'verdure', i voća i povrća, danas za tih 20 eura može biti sretan s tri kilograma omiljenih voćki…
I nije naravno u pitanju trud poljoprivrednika, argument koji se često potezao u raspravama. 'Hajdete vi zalivati i brati fažolete!', jedan je od glavnih protuargumenata prodavača na pobunu sve više kupaca kako cijena od 7,8 pa i deset eura za kilogram tog povrća nije normalna. Pogotovo kad je do prije godinu dana isti taj fažolet koštao 15 ili 20 kuna. Dva i pol eura. Dakle, povećanje cijene od 200 posto!
Šalje se važna društvena poruka
Primjedbe kako se isti proizvodi – recimo šipak – mogu naći u trgovačkim lancima za dva eura po kilogram, dok se na bancima prodaje za četiri ili pet eura, a u rano jutro na TTTS-u je značajno jeftiniji, nisu posebno zabrinule prekupce.
Slično je i s pekarnicama, gdje su mjesecima dizali cijene, prvo zbog rasta cijena goriva (koje je već odavno na istim razinama) koje podiže cijene distribucije, pa poskupljenja električne energije pa brašna. Uglavnom, teško je naći štrucu kruha ispod jednog eura. A nije tako davno bilo kada je standard za cijenu krafne bio – dvije kune! Dakle, današnjih 30 euro centi.
Bojkot trgovina, budimo realni, neće imati nekog konkretnog financijskog utjecaja na bilancu tih firmi – jer svjedoci smo kako je jučer vladala gužva u tim istim trgovinama, ljudi su na kraju opet ostavili istu sumu novca u njihovim blagajnama – no ipak šalje važnu društvenu poruku. Da je ljudima dosta (nepotrebnog) povećavanja cijena i pravljenja budalama. Pogotovo kada se lako može provjeriti i usporediti cijena istog proizvoda (našeg ili stranog) u državama EU ili BiH u odnosu na hrvatske dućane.
