Fizičar svjetskog glasa i značaja Splićanin prof. dr. sc. Goran Senjanović, u srijedu 13. prosinca s početkom u 18.30 sati u palači Milesi (Trg Braće Radić 7, Split) održat će jedinstveno predavanje pod nazivom "Skrivena ruka prirode".
Naime, stoljećima je u fizici vladalo duboko uvjerenje da su fundamentalni zakoni prirode lijevo-desno simetrični. No, 1956. godine to se sasvim mijenja dramatičnim otkrićem da je tzv. slaba sila potpuno asimetrična - samo lijeve čestice međudjeluju.
Ali, što ako je simetrija samo skrivena, a ne potpuno narušena u subatomskom svijetu? Predavanje je posvećeno Lijevo-Desno Simetričnoj Teoriji, u okviru koje je predviđena masa neutrina, tajanstvenih elementarnih čestica, desetljećima prije potvrde mjerenjima. Pitanje "služi li se priroda jednako lijevom i desnom rukom?” je ključno pitanje u fizici elementarnih čestica, koje je dovelo i do samog Standardnog Modela - teorije koja danas opisuje svijet na fundamentalnoj razni.
Odgovor na ovo pitanje je središnji koncept teorije profesora Senjanovića i predmet je eksperimentalnih istraživanja na Velikom sudaraču hadrona (LHC) na CERN-u.
BIOGRAFIJA
Goran Senjanović je veliki svjetski fizičar, profesor emeritus na International Centre of Theoretical Physics (ICTP), jednom od najvažnijih instituta teorijske fizike na svijetu, a trenutno radi i kao profesor na prestižnom Ludwig-Maximilians Sveučilištu u Münchenu (LMU). Svojim idejama i radom dostigao je status jednog od svjetski najrenomiranijih znanstvenika u području fizike elementarnih čestica, gdje je posebno doprinio razvoju i razumijevanju fizike neutrina, ujedinjenju fundamentalnih sila, narušenju broja leptona i bariona, te teoriji supersimetrije.
Diplomirao je fiziku u Beogradu, a doktorirao na City College of New York pod mentorstvom Rabindra Mohapatre. Nakon toga je radio kao znanstvenik na Brookhaven National Laboratory te kao profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1991. pridružuje se ICTP-u u Trstu.
Njegov znanstveni članak "Neutrino mass and spontaneous parity nonconservation“ (hrv. "Neutrinska masa i spontano narušenje pariteta"), kojeg je napisao 1979. godine zajedno sa Mohapatrom, spada u klasike fizike elementarnih čestica i do danas je citiran više od 7000 puta, što ga je stavilo na listu najcitiranijih radova svih vremena u ovom području. U radu se predlaže "mehanizam klackalice" koji predviđa neutrinsku masu kao posljedicu postojanja desnoga neutrina, te je povezuje sa maksimalnim narušenjem lijevo-desne simetrije u slabim interakcijama.
Zajedno sa Mohapatrom, Jogesh Patiem i Abdus Salamom, jedan je od kreatora simetrične teorije elektroslabih sila, u kojoj je lijevo-desna simetrija spontano slomljena na nižim energijama. Ta teorija konceptualno mijenja jednu od osnovnih paradigmi sila u prirodi. U suradnji sa Wai-Yee Keungom predlaže način kako eksperimentalno testirati prirodu desnih neutrina, za kojima se danas traga u eksperimentima na CERN-u. Zajedno sa William J. Marcianom, godinama prije samoga eksperimenta, pokazao je da je supersimetrično ujedinjenje (GUT) povezano s velikom masom top kvarka.
