Konačno se dogodilo i to. Stari kameni most s kraja 19. stoljeća koji na rijeci Žrnovnicu spaja teritorij grada Splita i općine Podstrana, čija izgradnja potječe iz vremena Austro-Ugarske i namjesnika Alfonsa Pavića, dobio je trajni status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Kulturno dobro - detalji
Ovaj most preživio je dva svjetska rata, granice država, raspade država, ali je najteže oštećen tek posljednjih godina kada preko njega ilegalno teče promet teretnih vozila. Jedno takvo je zapalo za most i dijelom mu srušilo kameni ogradu sa sjeverne strane. Općina Podstrana tada je financirala njegovu sanaciju. Osim kontinuiranog narušavanja nosivosti i integriteta most ilegalnim prelascima, hladan tuš dogodio se lani kada nije produljena privremena zaštita ovog mosta. Teško je vjerovati da u 21. stoljeću, kada se planira kolonizacija Marsa, društvo koje slovi za uređeno ne može stati na kraj prelascima teretnih vozila.
Nakon što se doznalo za gubitak privremene zaštite vijećnica Mjesnog odbora Tanja Soldić i udruga Žrvanj krenuli su u prikupljanje potrebnog materijala koji bi se predao splitskom Konzervatorskom uredu Ministarstva kulture RH u cilju proglašenje mosta u Rakitama nacionalnim kulturnim dobrom. I ovaj tjedan iz Zagreba su stugle sjajne vijesti. Most u Rakitama je trajno zaštićen!
Ovaj video spornog prelaska mosta pregledan je preko pola milijuna puta u jedan dan
Potvrdila je to za Dalmaciju Danas Zrinka Radunić, konzervatorica za nepokretna kulturna dobra pri Konzervatorskom odjelu u Splitu. Upitali smo je kako je došlo do trajne zaštite mosta na Rakitama kao kulturnog dobra Republike Hrvatske.
- Kameni most iznad rijeke Žrnovnice prvo je imao tvz. preventivnu zaštitu i to od početka 2020. godine. Povod za stavljanje mosta pod zaštitu je bilo oštećenje mosta izazvano udarom vozila o kamenu ogradu mosta. Općina Podstrana, na čijem području se nalazi istočna polovica mosta, nam se obratila za savjet pri saniraju oštećenja, financirala konzervatorsko-restauratorske radove sanacije i ekspertizu postojećeg stanja mosta. Stoga smo most odmah preventivno zaštitili jer je to bilo najbrže. Preventivna zaštita traje četiri godine.
Kako se most nalazi na dvije katastarske općine i na dvije lokalne samouprave, te na više katastarskih čestica, sama priprema dokumentacije za prijedlog rješenja stalne zaštite se prilično odužila. Krajem prošle godine novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je bio u procesu donošenju te smo i njega čekali. Uz pomoć članova udruge Žrvanj, dovršili smo istraživanje o povijesti mosta te smo pripremili prijedlog Odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra.
Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra, na osnovi postupka provjere i stručnog vrednovanja, a nakon našeg obrazlaganja prijedloga, utvrdilo je da su ispunjeni svi kriteriji i donijelo je odluku kojom proglašava da Kameni most na rijeci Žrnovnici ima status kulturnog dobra i da se može upisati u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.
Što ova konkretna zaštita znači u stvarnosti za most?
- Most je upisan kao kulturno dobro zbog svojih svojstava. On je po konstrukciji, elementima mosta, vremenu gradnje i arhitektonskom izgledu srodan mostovima građenim u to vrijeme u Dalmaciji. Most na Panju kod Bitelića, Balački most kod Vinalića, Pavića most kod Podgrađa samo su neki od najbližih primjera. Vrednovanje, u procesu donošenja odluke o kulturnom dobru, se određuje je kroz kulturno-povijesnu, umjetničku, estetsku, društvenu vrijednost itd. Značaj se određuje kroz autentičnost i integritet. Ovaj most sve to ima.
Kroz sustav mjera zaštite te vrijednosti čuvamo. Konkretno bi to značilo da je sve zahvate i radove na mostu dopušteno obavljati na temelju našeg odobrenja. One obvezuje korisnike, vlasnike, nositelje prava na kulturnom dobru, lokalnu samoupravu da ih se pridržavaju i provode a mjere zaštite ulaze u odredbe prostorno-planske dokumentacije i odluke o komunalnom redu..
Koliko ulogu u zaštiti kulturne baštine može odigrati lokalno stanovništvo?
- Stalna edukacija i podizanje svijesti o vrijednosti kulturne baštine kod lokalnog stanovništva izuzetno je važna, možda čak važnija od same odluke o proglašenju kulturnog dobra jer dugoročno može osigurati mehanizam zaštite baštine na lokalnoj, konkretnoj razini.
Ljudi koji baštinu osjećaju kao dio svog identiteta, kao nešto što obogaćuje njihov prostor, povećava njegovu kulturnu i društvenu vrijednost, aktivnije su uključeni u očuvanje baštine i razvijaju snažniji osjećaj odgovornosti prema okolišu. Kroz svoje aktivnosti, oni konkretno na terenu, u svojoj zajednici, a pogotovo mladima, mogu pridonijeti pozitivnim promjenama u odnosu na očuvanje prostora, puno prije nego kad su te promjene zakonski nametnute. Zato jest važno educirati i osnažiti zajednicu i kod nje, ako nema, probuditi tu svijest o vrijednosti kulturne baštine. Jer najbolje se čuva ono što osjećaš kao svoje.
Soldić: Zasluge i na građanima
Iako Mjesni odbor još nije primio službenu obavijest od Konzervatorskog odjela, vijećnica Tanja Soldić potvrdila je da su usmeno obaviješteni o uspjehu inicijative, a status je već vidljiv i na Geoportalu kulturnih dobara RH.
„Ovaj povijesni ljepotan ima arhitektonsku vrijednost i napokon je dobio pravni status koji zaslužuje“, izjavila je Soldić. Most je klasificiran kao komunalna i tehnička građevina, a za njega je dodatno zatražen status kulturnog dobra od nacionalnog značaja.
Važnost mosta nije samo simbolička i povijesna, već i izrazito praktična: „Nezamisliv je scenarij da dođe do urušavanja mosta zbog neodržavanja i preopterećenosti. U tom slučaju dio Žrnovnice ne bi imao izlaz i došlo bi do prometnog kolapsa koji je i sada iznimno otežan.“
Građani uspjeli: “Most je trebao biti zaštićen davnih dana”
Proces zaštite mosta bio je dug i zahtjevan, a najveći teret nosili su sami građani i članovi Mjesnog odbora. „Sami smo morali pronaći dokaze iz doba Austro-Ugarske kao ključni dokaz postojanosti“, navodi vijećnica, dodajući kako se višemjesečno istraživanje po arhivima i spisima na kraju isplatilo.
Posebnu zahvalnost uputila je Konzervatorskom uredu Split i konzervatorici Zrinki Radonić, udruzi Žrvanj i Radi Popadiću, koji je svojim znanjem i usmjeravanjem bio ključan u cijelom procesu, kao i Anti Mekiniću iz Saveza za Poljica, koji je ustupio autentičnu fotografiju mosta autora A. Pavića – ključni dokaz vremenske postojanosti građevine. Potporu su dali i predsjednik kotara g. Lolić, vijećnici MO Žrnovnica, Ogranak Matice hrvatske u Podstrani te Općina Podstrana.
„Ovo je još jedan dokaz da se stvari mogu mijenjati trudom pojedinaca. Most je trebao dobiti zaštićeni status davnih dana da su institucije radile svoj posao“, zaključuje Tanja Soldić.
Žrnovnica tako s ponosom može reći da ima novo kulturno dobro od nacionalnog značaja, a mještani se nadaju da će novi status doprinijeti njegovom očuvanju – ne samo kao spomenika prošlosti, već i ključnog dijela prometne infrastrukture.
